Month: prosinac 2017 (Page 1 of 2)

Saboteri ili neznalice u Uredu predsjednika Tuđmana 1991. godine

Saboteri ili neznalice u Uredu predsjednika Tuđmana 1991.godine

Pitanje traženja ratne odštete od Srbije postalo je aktualno od samog početka velikosrpske vojne agresije na Hrvatsku 1991. godine. Tada, kao i danas, u najvišim državnim strukturama, u Hrvatskoj postojali su dežurni kočničari, koji su dolazili s raznim obrazloženjima zašto tako nešto ne bi bilo dobro za hrvatske interese. Činjenica da Hrvatska nije službeno proglasila ratno stanje često je korištena u tu svrhu. Kad je riječ o najvitalnijim hrvatskim državnim interesima to je pitanje i danas jednako važno, kao što je bilo odmah nakon završetka Domovinskog rata, kad su razmjeri goleme ratne štete velikosrpske agresije bili vidljivi u svim dijelovima Hrvatske. U nekom smislu pitanje ratne odštete od Srbije danas je za Hrvatsku još važnije, jer se Hrvatska nalazi na velikom raskrižju. Što dalje sve je upitniji opstanak i ovo malo državnog suvereniteta kojeg danas imamo, a zastrašujući demografski gubici prijeti čak i samim nestankom hrvatskog naroda.

Članak o ratnim štetama Renate Rašović u Večernjem u listu od 26. prosinca i komentar ratnog ministra zdravstva uvaženog prof.dr.sc. emeritusa Andrije Hebranga u istim novinama dan kasnije, podsjetili su me na moje pismo koje sam poslao predsjedniku Tuđmanu 19. kolovoza 1991. godine, dok sam bio njegov savjetnik za medije. Kako se radi o kraćem tekstu, pismo, koje sada smatram važnim dokumentom iz onog vremena, prenosim u cijelosti:

Pismo predsjedniku Tuđmanu

«Zagreb, 19. kolovoza 1991.

Dr. Franjo Tuđman, Predsjednike Republike

Predmet: Medjunarodna konferencija o Jugoslaviji,

Poštovani gospodine Predsjedniče,

Budući da svi znakovi upućuju da će se u doglednoj budućnosti održati medjunarodna konferencija o Jugoslaviji, dozvolite mi, ukoliko to nije već učinjeno, predložiti slijedeće.

Potrebno je odmah početi s prikupljanjem relevantnih materijala i dokumenata za tu konferenciju. Sav materijal za tu konferenciju treba biti gotov prije konferencije i objedinjen u posebnoj knjizi i video snimcima.

Za pravovremeno i temeljito izvršavanje tog važnog posla potrebno je formirati radnu skupinu vrhunskih stručnjaka: povjesničara, ekonomista, politologa itd. Među ostalim, knjiga bi trebala obuhvatiti i ova pitanja (podatke):

– ljudske žrtve: mrtvi, ranjeni, onesposobljeni itd.

– demografske podatke

– povijesne i sadašnje granice

– sveukupna materijalna šteta: gospodarstvo, turizam, srušene kuće, tvornice, uništene ceste

  itd.

-svjedočanstva uhićenih terorista: tko ih je plaćao itd.

Predložena radna skupina trebala bi započeti s radom odmah i zbog toga što cjelokupan materijal treba prevesti i na strane jezike: engleski, njemački.

                                                                                             Ante Babić»

Naputak predsjednika Tuđmana nije na vrijeme proveden

Prema mojem saznanju predsjednik Tuđman je to moje pismo signirao i poslao na postupanje tadašnjem predstojniku Ureda Hrvoju Šariniću. Osobno sam vidio kratak pismeni naputak predsjednika Tuđmana Hrvoju Šariniću. Nažalost, taj moj radni prijedlog, iako nepotpun i prilično sirov, ne samo da nije potaknuo tadašnje odgovorne dužnosnike u Uredu predsjednika na žurnu doradu tog dokumenta, nego je ostao mrtvo slovo na papiru. Ja sam bio odgovoran za rad s domaćim i stranim medijima i to područje nije bilo u mojoj nadležnosti. Nažalost, i u Uredu predsjednika Tuđmana bilo je puno improvizacije i neznanja, ali i, manje ili više, otvorene samonametnute sabotaže. Neki od Tuđmanovih tadašnjih savjetnika bili su vrsni stručnjaci u svojim područjima, iako su iza sebe imali komunističko obrazovanje. No, ono što im je nedostajalo bilo je nepokolebljivo domoljublje i čvrsta vjera u opstanak tek proglašene samostalne hrvatske države i nestanak Titove komunističke Jugoslavije. Nažalost, bilo je i onih koji su dijelili povjerljive informacije koje su dobili kao savjetnici predsjednika Tuđmana. Na to me upozorila i jedna od tajnica Hrvoja Šarinića.

Strah koji u zadnje vrijeme vlada u Srbiji kako bi Hrvatska mogla tražiti odštetu od Srbije bio bi daleko veći «da u Hrvatskoj i dalje ne vlada šutnja, dodvorništvo i poltronstvo», kako je u razgovoru za Večernji list izjavio oporbeni zastupnik Mosta Miro Bulj, koji je u Hrvatskom saboru otvorio temu ratne odštete. Prema istraživanju koje je provela novinarka Večernjeg lista Renata Rašović, u Hrvatskoj i dalje vlada šutnja kad je riječ o ratnoj odšteti. Sadašnja Plenkovićeva vlada nema nikakvo službeno stajalište, a Ministarstvo pravosuđa i Ministarstvo vanjskih poslova njima upućena pitanja prebacuju jedini na druge.

Hebrang: «Sveukupna ratna šteta iznosi 308 milijardi dolara»

 Bivši ratni ministar Andrija Hebrang smatra kako se radi «o indolenciji i kukavičluku hrvatske politike». Hebrang predlaže da se «formira povjerenstvo za ratne istine devedesetih godina», koje bi vrlo vjerojatno pokazalo «kako je brojka od 40 milijardi direktnih i indirektnih ratnih šteta koje je počinio agresor podcijenjen podatak». Prema podatcima s kojima raspolaže ratni ministar zdravstva sveukupna šteta koju je agresor nanio Hrvatskoj iznosi zastrašujućih 308 milijardi dolara.

Imajući u vidu vanjsku politiku trenutnog premijera Andreja Plenkovića, koji vrlo poslušno provodi «šire ciljeve» Europske komisije kad je riječ o odnosima između država koje su nastale raspadom Titove Jugoslavije, malo je nade da će Zagreb poslati Beogradu račun za ratnu odštetu. Naravno, ne treba zaboraviti ni ozbiljnu mogućnost kako i u Plenkovićevom timu ima ljudi koji se «zbog dobrih starih vremena» protive traženju ratne odštete od Srbije. To će se dogoditi tek kad u Banske dvore i na Pantovčak dođu hrvatski političari kojima će u prvom planu biti Hrvatska i hrvatski narod, a ne interesi globalista i zagovaratelja novog svjetskog poretka. Međutim, da bi se takav scenarij ostvario, svi Hrvati, u domovini i iseljeništvu, koji nisu zadovoljni sa sadašnjim političkim i gospodarskim stanjem u Hrvatskoj trebaju svoje verbalno nezadovoljstvo pretvoriti u djela, bez kojih korjenite promjene u Hrvatskoj nisu moguće. 

 

 

 

 

 

 

 

 

Božićna poruka predsjednici države i premijeru hrvatske Vlade

12 PITANJA BIVŠEG GENERALNOG KONZULA RH: Predsjednice i premijeru, možete li odgovoriti i što ćete poduzeti?

 
Pismo Antuna Babića, dugogodišnjeg političkog emigranta i generalnog konzula RH u Melbourneu, naglašava božićnu čestitku vladajućima, ali i nekoliko, kako sam tvrdi, gorućih pitanja vezanih u Hrvatsku:

Read More

Surađuje li Vlada Republike s Facebookom u cenzuriranju svojih građana?

Surađuje li Vlada Republike Hrvatske s Facebookom u cenzuriranju svojih građana?

 

Sinoć, 21. prosinca, odmah nakon gledanja emisije Otvoreno, u kojoj se raspravljalo o najnovijoj epizodi o Agrokoru, tj. o planu nagodbe koji je dobavljačima ponudio izvanredni povjerenik Ante Ramljak, stavio sam slijedeći post na moj Facebook profil:

Read More

Predstavljena Spomenica o prvom desetljeću Hrvatskog katoličkog sveučilišta “Znak nade”

Predstavljena Spomenica o prvom desetljeću Hrvatskog katoličkog sveučilišta “Znak nade”

 
 
 

 

Read More

Karakterne razlike između Hrvata i Srba

Karakterne razlike između Hrvata i Srba

Nakon devetnaest godina života u Americi u koju je 1913. godine emigrirao s četrnaest godina, američki Slovenac Louis Adamič došao je 1932. godine u posjet svojem rodnom kraju u Sloveniji. Kako je po zanimanju bio pisac i novinar, Adamič je taj posjet iskoristio za obilazak svih sastavnih dijelova Kraljevine Jugoslavije, da bi odmah nakon povratka u Ameriku na engleskom jeziku napisao knjigu The Native’s Return. Knjigu je 1934. izdala poznata američka izdavačka kuća Harper & Brothers.

U knjizi, na koju ću se još nekoliko puta osvrnuti u mojim budućim člancima i postovima na Facebooku, Adamič vrlo detaljno opisuje političko, gospodarsko i socijalno stanje u Kraljevini Jugoslaviji. Adamič se u knjizi bavi i opisom karakternih razlika između Hrvata i Srba, što mi je odmah privuklo pozornost.  U tom opisu vjerojatno trebamo tražiti i objašnjenje za sadašnju naivnost, šutnju i sluganstvo hrvatskog naroda općenito i sposobnost (podvalu) Srba da iz poraza u ratu stvaraju mit o pobjedi u miru. Mi Hrvati nismo digli opći ustanak u Hrvatskoj ni nakon atentata na Stjepana Radića u Beogradskoj skupštini 1928., pa se ne treba čuditi što smo još jedanput u našoj povijesti, nakon nedavnog tragičnog događaja u Haagu, potpuno mirno i pognute glave nastavili živjeti kao da se ništa nije dogodilo. Adamič je inače u Drugom svjetskom ratu podržavao Tita i komuniste, pa su zato jako važni njegovi dojmovi iz 1932. godine.

,Evo što je u tom dijelu knjige, na stranicama 248. i 249. vrlo pronicljivo napisao Adamič.

‘Hrvati i Slovenci bili su nakon ujedinjenja sa Srbima podosta plahi. Mnogi od njih borili su se na strani Austrije. Zatim, bili su općenito kulturniji i profinjeniji, manje agresivni nego što su to Srbi bili čak i prije rata. Tako su već od samoga početka – prirodno i neizbježno – Srbi zauzeli sve najbolje poslove u središnjoj vladi i općenito u sustavu uprave u novoj državi. U tome ih je podržavao kralj (tada namjesnik) Aleksandar, također Srbin, u nekim aspektima tipičan Srbin iz visokoga društvenog sloja.

Tada su –  prirodno i neizbježno – na red došle i ostale značajke srpskoga karaktera i srpske nacionalne kulture, koje su, kao što je već ranije napomenuto, uvjetovane dugoga povijesnog razvoja. Ovdje ću spomenuti samo jednu od njih, odnosno, citirat ću jednoga Hrvata kojega sam sreo u Beogradu, a koji se uvelike divio Srbima, makar je bio bolno svjestan njihovih loših strana.

«U mnogočemu su», rekao je, «Srbi predivan narod. Nenadmašni su što se tiče borbenoga herojstva. U osobnom su kontaktu ljubazni, dragi i prekomjerno gostoljubivi, što je inače značajka svih Jugoslavena te, u osnovi, i svih Slavena. No u jednom se vitalnom aspektu razlikuju od ostalih Slavena, a naročito od Hrvata.

Hrvati su naivan narod i vjeruju u pravdu

I Srbi i Hrvati stoljećima su živjeli pod tuđom prevlašću i u potlačenom položaju, no utjecaj toga na naše karaktere bio je različit. Mi Hrvati, kao katolici, vječno čeznemo za onime što smatramo pravicom. Stotinama smo godina iskorištavani, ponižavani, zlostavljani; ne znam kako, no nekako smo uspjeli izaći iz toga kao posve jednostavan, naivan narod. Očekujemo i priželjkujemo poštenu igru. Vjerujemo da će pobijediti ono što je ispravno. Mi – mislim pritom na mase, na seljaštvo – smatramo kako nitko ne bi trebao biti ni oštećen ni prevaren; svatko bi trebao imati slobodu da obavlja svoj posao na svom polju ili u svojoj šumi. Međutim, kad nas drugi iskorištavaju, mi samo prigovaramo i pružamo pasivan otpor silama nepravde i zla, kakvima ih mi doživljavamo. Nedostaju nam agresivne borbene osobine i želja da se odupremo drugima.Srbima je podvala postala njihovom drugom naravi.

Srbima je podmuklost postala njihovom drugom naravni

Srbi su pet stoljeća bili u političkom i gospodarskom smislu vezani uz Turke – protiv svoj želje, naravno, uz prisutnost sile unutarnjeg otpora koja im je svojstvena. Osim u Crnoj Gori i u dijelovima Šumadije (gdje su stoljećima u šumovitim brdima živjeli u velikom broju), bili su u fizičkom smislu bespomoćni u odnosu na svoje brutalne gospodare i one koji su ih iskorištavali. Bila su im uskraćena sva ljudska i zakonska prava. Njihova je jedina obrana bila podvala, koju su stoljećima prakticirali protiv onih koji su ih držali u potlačenom položaju, sve do nedavno, kad su se zahvaljujući okolnostima uspjeli osloboditi; u međuvremenu su razvili umijeće podmuklosti, koje je postalo dijelom njihove naravi. Epopeja na Kosovu, koliko god nedvojbeno bila velika s literarnoga gledišta, predstavljala je oblik podvale. Prevarili su Turke. Turci nisu shvatili stvarno značenje tih pjesama i legendi, čak ni kad su razumjeli riječi. Vjerojatno su mislili da su Srbi pomalo ludi kad slave svoj poraz… Prema mom shvaćanju, kosovska epopeja ponajprije je primjer izuzetne političke rafiniranosti – malo vrhunske propagande, podmukle kao malošto. Kao što rekoh, podmuklost je postala njihovom drugom naravi.’

 
 
 
 
 
 
 

Stranica 1 od 2

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén