Spremnost na izdaju nacionalnih interesa

 

U ponedjeljak, 11. prosinca, ustao sam u 8 sati zbog želje da što prije dođem u dvoranu Lisinski u Zagrebu, gdje se toga dana održavala komemoracija za pokojnog hrvatskog generala Slobodana Praljka. Bio sam ujedno i uzbuđen i nervozan. Bojao sam se da neću stići na vrijeme kako bih mogao naći mjesto u dvorani. Uzbuđenje su poticale moje misli kako će ta komemoracija biti prekretnica u šutnji i kukavičluku hrvatskog čovjeka. Iskreno sam se nadao da će to biti početak novog hrvatskog demokratskog i domoljubnog pokreta, koji će na sljedećim izborima pomesti sadašnje hrvatske sluge globalizacije i novog svjetskog poretka. Pred dvoranu Lisinski došao sam u 10.20 sati. Kad sam izdaleka vidio da ispred dvorane ima nekoliko desetaka osoba, s veseljem u srcu pomislio sam kako je dvorana već u cijelosti ispunjena, a da će ostale tisuće ljudi stići do početka komemoracije u 12 sati.

Ušavši u predvorje dvorane, koja je bila zatvorena, doživio sam šok. Pred vratima dvorane čekalo je jedva stotinjak ljudi. Bio sam zbunjen, mozak mi je radio sto kilometara na sat. Pitao sam se što se to događa. Nije li u pitanju nekakva zabrana u zadnji trenutak ili štogod slično. Nažalost, iako je dvorana bila u cijelosti ispunjena do početka komemoracije, shvatio sam kako se neće dogoditi nikakav preokret, da će se nastaviti hrvatska šutnja i da ćemo mi Hrvati nastaviti hodati pognute glave.

 

Na izlasku iz dvorane nakon komemoracije dao sam izjavu za televiziju, u kojoj sam izrazio razočaranje time što se u Lisinskom i ispred njega nije okupilo barem dvadeset tisuća ljudi, što bi dalo nadu za novi početak poštenog, pravednog i domoljubnog uređenja Republike Hrvatske.

 

Unatoč velikom nastojanju da ne povjerujem kako se zapravo radi o zavjeri i zabrani članovima Vlade i državnim službenicima da dođu na komemoraciju, čini se da se dogodio upravo takav scenarij. Evo kako sam ja tu spoznaju doživio.

 

Najveća izdaja Hrvatske u novijoj povijesti

 

Na komemoraciji za generala Slobodana Praljka u ponedjeljak, 11. prosinca 2017., dogodila se najveća izdaja Hrvatske u novijoj povijesti hrvatskog naroda. U prvom su redu izdani oni koji su bili prvi i najvažniji u obrani Hrvatske u Domovinskom ratu i stvaranju samostalne hrvatske države: hrvatski dragovoljci, hrvatski branitelji i hrvatski vojnici, od običnog vojnika do generala s najvišim činovima u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Kao sudionik obrane Hrvata u Bosni i Hercegovini odgovorno tvrdim da se u ratu u BiH branila Republika Hrvatska.

 

Hrvatski državni vrh, predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović i predsjednik Vlade Andrej Plenković, nisu se pojavili na komemoraciji. Oni su se osobno i u ime najviših hrvatskih državnih institucija tim činom odrekli generala Slobodana Praljka i svih hrvatskih branitelja. Da su kojim slučajem u Haagu potvrđene prvostupanjske kazne generalima Gotovini i Markaču, današnji hrvatski državni vrh i njih bi se odrekao. Njima je važnije mišljenje stranih poslodavaca nego dostojanstvo i suverenitet Republike Hrvatske.

 

Šutnja i stroga cenzura

 

Zašto su predsjednica države i predsjednik Vlade to učinili? To je, nadam se, sada jasno i zadnjem hrvatskom političkom slijepcu. Moralni i herojski čin generala Praljka već je izazvao brojne medijske, političke, znanstvene i intelektualne rasprave diljem svijeta. Samo još u Hrvatskoj vladaju šutnja i stroga cenzura, usklađene s Facebookom, o herojskom činu hrvatskog viteza generala Praljka i nacionalnoj izdaji hrvatskog državnog vrha.

 

Kao u vrijeme Titovog zločinačkog komunzma

 

Sreća je što takva cenzura još ne postoji u velikim i demokratskim zemljama pa je, jednako kao i u vrijeme Titova zločinačkog komunističkog režima, osobito važno pratiti informacije stranih izvora i medija o tomu što se danas događa – ne samo u svijetu, nego i u Hrvatskoj.

Evo što je, između ostaloga, o ponašaju u slučaju generala Praljka na svojoj web stranici napisao profesor Henry Makow, inače Židov, koji se bavi razotkrivanjem tajnih i javnih svjetskih udruga kojima je cilj stvoriti novi svjetski poredak na čelu sa Svjetskom vladom:

 

Promocija kroz izdaju nacionalnih interesa

 

…S realnošću su izgubili vezu i predstavnici hrvatske vlasti, koji iščekuju povlaštene promocije u hijerarhiji novog svjetskog poretka na međunarodnom planu, koja se postiže izdajom obrane nacionalnih interesa. Oni ne gledaju na to što će o njihovim postupcima misliti narod, nego procjenjuju svoje riječi i geste prema učinku u Bruxellesu i New Yorku. Oni jednostavno ne mogu vidjeti istinu. Da bi se napredovalo u međunarodnoj hijerarhiji novog svjetskog poretka, mora se dokazati spremnost za izdaju nacionalnih interesa…

Makow je za generala Praljka napisao i sljedeće: Ideal koji je nosio u srcu i duši hrvatski general Slobodan Praljak obasjavat će buduće generacije i one koji ljube PUT, pravu ISTINU i istinski ŽIVOT – ISUSA KRISTA.

 

U zaključku smatram potrebnim iskreno čestitati Hrvatskom generalskom zboru, ma što o njemu neki ljudi mislili, na izvrsnoj organizaciji izrazito dostojanstvene komemoracije za njihova prijatelja i suborca, generala Slobodana Praljka. Da oni to nisu učinili, na sjećanje na herojski i u novijoj povijesti ljudskog roda nezabilježen čin generala Slobodana Praljka još bi brže bila navučena debela i crna zavjesa arhitekata novog svjetskog poretka i njihovih hrvatskih slugu, kojima smetaju postojanje samostalne hrvatske države i katolički hrvatski narod.

 

 

U Zagrebu 12. prosinca 2017.