JESAM LI GUSAK U MAGLI?

Dragi prijatelji, imam jedno ozbiljno pitanje za sve vas. Naime, prošlog sam vikenda bio na Sljemenu. Padao je snijeg i bila je magla. Išao sam malo prošetati zbog vježbi koje moram raditi. Osoba koja je bila sa mnom fotografirala me s leđa iz daljine. Danas sam dobio sliku s kojom sam silno impresioniran.

Fotografija je u mojem mozgu automatski generirala bezbroj različitih tumačenja. Akademski slikar bi vjerojatno dobio inspiracju za nekakvo umjetničko djelo. No, kako se gotovo cijeli život bavim hrvatskom politikom, prva misao koja mi se nametnula bila je poruka Stjepana Radića članovima Narodnog vijeća 1918. godine da ne idu u Beograd kao guske u magli. Danas, 100 godina kasnije, svi znamo koliko je Radić tada bio u pravu, i kakve su strašne posljedice za hrvatski narod nastale zbog toga što su tadašnji hrvatski političari otišli u Beograd kao guske u maglu.

Nažalost, jedno stoljeće kasnije nalazimo se u vrlo sličnoj situaciji. Hrvatski političari, na čelu s premijerom Plenkovićem, kojeg možemo usporediti s Antom Trumbićem, danas redovno idu u Bruxelles kao guske u maglu. Zbog guste političke magle hrvatski političari ne vide ili ne žele vidjeti opasnost koja Hrvatskoj prijedi od dolazeće Ujedinje Europske Države.

Tko je zapravo “gusak u magli”?

Moje pitanje glasi: tko je zapravo gusak u magli? Plenković koji stalno hodočasti u Bruxelles, gdje ga čeka ponižavajuće štipanje zadnjice, ili pak ja sa svojim upornim upozoravanjem o velikim opasnostima koje čekaju hrvatski narod i Republiku Hrvatsku ukoliko se nastavi sadašnja globalistička i sluganska politika Vlade Republike Hrvatske? Vjerujte mi, nakon stvaranja Ujedinjene Europske Države sadašnji premijer Plenković bi u Hrvatskoj mogao imati samo ulogu koju je u Zagrebu imao ban Khuen Hedervary, koji je u ime Budimpešte u Hrvatskoj vladao željeznom rukom, ili bi pak mogao biti glavni namjesnik Bruxellesa u Zagrebu, nešto slično što je Vladimir Bagarić bio u komunističkoj Jugoslaviji – Titov prvi čovjek u SR Hrvatskoj.

Svjestan sam kako su moje šanse jako male da barem donekle osvijestim zaslijepljen i politički apatičan hrvatski narod. Ipak, prije nego što umrem neće mi biti žao, što sam bio “gusak u magli”, koji je do kraja vjerovao u ideju suverene i demokratske hrvatske države, u kojoj će vladati Hrvati, a ne stranci.