Month: veljača 2018 (Page 1 of 5)

Nitko se neće vratiti iz iseljeništva?

“NITKO SE NEĆE VRATITI IZ ISELJENIŠTVA PRIJE NEGO ŠTO UREDITE HRVATSKU”

 

Dragi prijatelji,

danas s vama želim podijeliti jako zanimljivu visoko relevantnu današnju razmjenu mišljenja između mene i Ivana Vidas-Punta II, koji živi negdje u iseljeništvu. Razmjenu mišljenja I raspravu potaknuo je moj zadnji post o dr.sc. Marinu Strmoti (pogledajte zadnji post).

Gospodin Vidas – Punta II okarakterizirao je taj post kao prodavanje magle, DA BI ZATIM POSLAO PORUKU KAKO SE NITKO IZ ISELJENIŠTVA NEĆE VRATITI U HRVATSKU PRIJE NEGO ŠTO MI KOJI ŽIVIMO OVDJE NE SREDIMO HRVATSKU PREMA UZORU NA RAZVIJENE I UREĐENE DRŽAVE. Indirektno je zauzeo stajalište kako hrvatski iseljenici nemaju nikakvu obavezu sudjelovati u spašavanju Hrvatske od propasti. Evo kako je tekla rasprava između g. Vidas-Punta II i mene na mojem Facebook zidu:

Ivan Vidas-Punta II Dajte, nemojte malteretirati ljude s tako primitivnom dijalektikom iz najdoljnijih prodavčkih štoseva s pitanjima koji imaju samo jedan odgovor, ono ko fol. To je isto zagluplivanje naroda, a toga imamo već preprek.

Antun Babic Gospodine Vidas-Punta II, hvala Vam lijepa na Vašem mišljenju. Ne znam tko ste ni što Vi osobno činite da spasimo Hrvatsku, koja je u ozbiljnoj situaciji. Ako ne radite ništa, pokrenite i Vi svoj projekt, i ako taj projekt bude vrijedan i mi ćemo ga podržati. Sada nije vrijeme za mudrovanje. Ja sam pola stoljeća posvetio hrvatskoj državi i ne želim umrijeti mirno gled ajući kako ta država, a i hrvatski narod, nestaje. Pozdrav iz hladnog Zagreba.

Ivan Vidas-Punta II Antun Babic Samo radite, želim vam puno sreće, sasvim iskreno. Samo ovo, ako ja radi jedne, malo sarskastične ali ipak oprvadane, kritike moram odmah osnovati jedan privatni pokret jer sam odmah nepoželjan, ajme ajme Hrvatsko.

Antun Babic Gospodine Vidas-Punta II, ako se ne želite vratiti u Hrvatsku to je Vaše osobno pravo i izbor. Tu Vam nitko ne može ništa zamjeriti. Ja sam živio i bio aktivan u hrvatskoj zajednici u Australiji: športski, kulturno i politički od 1968. do 1990. kad samse za stalno vratio u Hrvatsku. U Australiji sam ostavio posao menadžera u tvornici automobila Ford u Melbourneu. Imao sam sigurnu doživotnu egzistenciju. Nakon 27 godina rada, i to na važnim mjestima u Ministarstvu vanjskih poslova u Hrvatskoj, imam mirovinu od 2700 kuna. No, to je bio moj izbor i neću se prestati boriti do zadnjeg dana života za ideale u koje sam uložio pola stoljeća svojeg života. Vama nitko ne brani da uživate u sređenoj sredini u kojoj živite. No, da kroz stoljeća nije bilo na stotine tisuća Hrvata koji su se borili za pravo hrvatskog naroda za njegovu slobodu u najgorim mogućim uvjetima, danas Hrvatske ni Hrvata više ne bi bilo. Kakva god bila današnja Hrvatska, još uvijek postoji i samo je na nama svima, u Hrvatskoj i u iseljeništvu da ju barem pokušamo promijeniti. Ako Vi samo čekate da to urade ljudi u Hrvatskoj, koji su cijeli svoj život živili u komunizmu i postkomunizmu, onda to nije pošteno očekivanje. U svakom slučaju, vidim da komentirate puno toga što se u Hrvatskoj događa, pa sam začuđen što Vas motivira da to činite kas se ne želite i nećete vrati u Hrvatsku dok netko za Vas od Hrvatske ne napravi Švicarsku. Ja svaki mjesec jedva plaćam plin i struju za grijanje, ali od Hrvatske neću odustati. Ipak, i Vi i ja imamo pravo na naše mišljenje i na naš život. Pozdrav.

 Ivan Vidas-Punta II. Dobro analizairano. ja sam u iseljerništvu i oko mene ne poznam ni jednog Hrvata koji bi se vratio, uključujući mene. Ta šansa je difintivno popušena u 90tima, neće se tako brzo vratiti nazad, naime nema povijerenja. Hrvati doma morau planirati bez nas vani, mi se vraćamao na sigurno, kad oovim doma jope vjerujemo i bi bidimo da nas neće samo oguliti. TO JE FAKT. Znači vi doma ne sanjajte bajke nego srediote državu pa ćemo i mi doći.

Antun Babić. Gospodine Vidas-Punta II, ako se ne želite vratiti u Hrvatsku to je Vaše osobno pravo i izbor. Tu Vam nitko ne može ništa zamjeriti. Ja sam živio i bio aktivan u hrvatskoj zajednici u Australiji: športski, kulturno i politički od 1968. do 1990. kad sam se za stalno vratio u Hrvatsku. U Australiji sam ostavio posao menadžera u tvornici automobila Ford u Melbourneu. Imao sam sigurnu doživotnu egzistenciju. Nakon 27 godina rada, i to na važnim mjestima u Ministarstvu vanjskih poslova u Hrvatskoj, imam mirovinu od 2700 kuna. No, to je bio moj izbor i neću se prestati boriti do zadnjeg dana života za ideale u koje sam uložio pola stoljeća svojeg života. Vama nitko ne brani da uživate u sređenoj sredini u kojoj živite. No, da kroz stoljeća nije bilo na stotine tisuća Hrvata koji su se borili za pravo hrvatskog naroda za njegovu slobodu u najgorim mogućim uvjetima, danas Hrvatske ni Hrvata više ne bi bilo. Kakva god bila današnja Hrvatska, još uvijek postoji i samo je na nama svima, u Hrvatskoj i u iseljeništvu da ju barem pokušamo promijeniti. Ako Vi samo čekate da to urade ljudi u Hrvatskoj, koji su cijeli svoj život živili u komunizmu i postkomunizmu, onda to nije pošteno očekivanje. U svakom slučaju, vidim da komentirate puno toga što se u Hrvatskoj događa, pa sam začuđen što Vas motivira da to činiter kas se ne želite i ne ćete vrati u Hrvatsku dok netko za Vas od Hrvatske ne napravi Švicarsku. Ja svaki mjesec jedva plaćam plin i struju za grijanje, ali od Hrvatske neću odustati. Ipak, i Vi i ja imamo pravo na naše mišljenje i na naš život. Pozdrav.

Ivan Vidas-Punta II Gospodine Babiću, ja vas cijenim i … itd, itd. Ja sam svoje odradio i bome potrošio za Hrvatsku, i na kraju izgubio povjerenje jer sam puno toga i osono doživio. Nemojte mi mi podmetati da sam ja tražio da vi doma napravite Švicarsku, to je besmisleno podmetanje. ja sam pisao da sreditt državu, to je sasvim nešto drugo. očekujem da vi doma napravite sasvim normalnu državu, jer ovako se niko neće nikad vrtaiti. Da od nas vani očigeldno očekivate da vam dođemo s vama sređivati stvari je glupost. Vi iognorirati činjenice, Mi vani smo prevareni kao i većina doma, samo štp mi imamo izbor da se ndamo opet prevariti. Nemojet ljudima pričati o povratku islejenika, bogatih i siromašnih, jer se to neće nikad dogositi dok je država kakva je. I na vama doma je da sredite stvari da se ljudi opet useljavaju, a ne obratno. Vi stvarate psihozo kao 90tih , doće iseljenici, donest će lovu i izvući državu. E neće, to nije inat nego činjenica. U kojem svijet vi živite? Pa znate da onih par Hrvata koji su se s lovom vratili (ne govorim onih nekoliko koji su se vratili praznih ruku da su prevareni gotovo svi. Pa nismo mi budale čovječe. Volimo Hrvatsku, al da nas se jedan puta naguzi je sasvim dovoljno. By the way, ja mogu i hoću komentirati sve što hoću i kako hoću. ja sam spreman idalje pomoći i raditi za Domovinu, gdje god se nalazio, vi dole koji ste morate najšrije pokazati dijelom da to ima smisla i da ne ide opet sva naša pomoć u vjetar, ili još gore, u nečije džepove. Bilo kako bilo recite svojima dole, da povaratk iseljene Hrvatske nije uopće realan sve dok dole sami ne promijenite uslove i dokažate da zaslužujete povijerenje.

Antun Babić. Gospodine Vidas-Punta, vidim da od Vas neće biti nikakve koristi, jer ne samo da se ne želite vratiti (a nitko od Vas osobno to nije ni tražio), nego širite svoje vlastito ogorčenje na sve druge i želite zaustaviti svaki proces pomoći Hrvatskoj od Hrvata iz iseljeništva: ne one materijalne, već one u znanju, upravljanju, radnoj etici, novom znanju, novim tehnologijama itd. Nema zemlje na svijetu koja u svom razvoju nije trebala pomoć svojih iseljenika, ili doseljenika iz drugih, pa često i siromašnijih, ali i bogatijih država. Proučio sam brojne politike raznih država kad je riječ o ulozi iseljenika i povratnika u razvoju najmnogoljudnijih država, kao što je NR Kina i onih brojčano manjih, kao što su Izrael i Irska, da navedem samo neke. Izraelski iseljenici tj. useljenici dolazili su u Izrael koji je u permanentnom ratu s Arapima, ali to ih nije zaustavilo. Dakle, za Izrael su spremni dati i svoj život. Vi pak čekate da Hrvatsku urede oni koji to ne žele i koji, upravo da žele, to nisu sposobni napraviti. Iako u Hrvatskoj ima jako puno dobrih i poštenih hrvatskih domoljuba, ne zaboravite da je Hrvatska u raljama djece udbaša, komunista, Jugoslavena i naravno hrvatskih Srba, koji se i dalje klanjaju Beogradu, a Hrvatsku ne priznaju kao svoju domovinu. Sada ostaje pitanje, hoćemo li se svi, kao što Vi predlažete, odlučiti na uživanje u dobrom životu i odustati od Hrvatske, pa makar se od Vas traži samo moralna pomoć onim ljudima koji su se u Hrvatskoj spremni ponovno žrtvovati da Hrvatsku i hrvatski narod spase? Ma nemam ja ništa protiv da Vi komentirate što god hoćete. To je Vaše pravo. No, sve dok ne dođemo na vlast i ne budemo odgovorni narodu i onima koji će eventualno za nas glasati na izborima, mi nismo dužni na našim privatnim stranicama primati teške i neutemeljene optužbe zbog našeg idealizma, i lekcije što se može a što ne, od osoba kao što se Vi. Moja poruka Hrvatima u svijetu bila je općenita i nije bila upućena Vama osobno. Nemojte meni slati poruke o tome što treba promijeniti i učiniti u Hrvatskoj. Ja to znam bolje od Vas, jer se već 27 godina borim protiv malignog tumora koji izjeda Hrvatsku. Ako nam ne želite dati svoju moralnu potporu, molimo Vas da onda sve Vaše opravdane kritike za stanje u Hrvatskoj pošaljete na Vladu Republike Hrvatske, Hrvatski sabor i Predsjednicu Republike Hrvatske. Želim Vam svako dobro u daljnjem životu, zvan Hrvatske.

Antun Babić,
molim sve prijatelje, i sve druge s kojima još nisam prijatelj na Facebooku, da slobodno i otvoreno iznesu svoje mišljenje o raspravi između gospodina Ivana Vidas-Punta II i mene u kontekstu našeg projekta Prokret Spasimo Hrvatsku, koji je iznio plan o povratku 200 tisuća hrvatskih isljenika u 8 godina eventualnog mandata na vlasti u Hrvatskoj. S druge, strane, gospodin Vidas – Punta II zauzeo je stajalište da se iz iseljeništva neće vratiti NITKO sve dok Hrvatska ne postane uređena zemlja, a da hrvatski isljenici više nemaju obavezu sudjelovati u uređivanju i sređivanju današnjeg teškog i kriznog stanja u Hrvatskoj. Ne želim da se rasprava pretvori u osobnu kritiku ili napade, nego iznošenje konstruktivne kritike i konstruktivnih prijedloga kako promijeniti stanje u Hrvatskoj i tko bi, i naravno kako, to trebao učiniti i provesti.

www.spasimohrvatsku.hr
antunbabic@gmail.com

 
 
 
 

Kata Šoljić – hrvatska heriona

POČIVALA U MIRU BOŽJEM, MAJKO HRVATSKA…

Kata Šoljić, djevojačko prezime Tikvić, rođena je 1923. u Donjem Vukšiću kod Brčkog u Bosni i Hercegovini. Oca je izgubila kad joj je bilo 13 godina. Ni majka joj nije dugo živjela. A kako i bi kad je četiri sina pokopala.
– Neposredno nakon Drugog svjetskog rata Kata je izgubila četiri brata – Ivu, Martina, Ivana i Petra – koji su bili pripadnici vojske NDH. Dvojica braće ubijena su 1945. na Bleiburgu u Austriji, a dvojica su se iz rata uspjela živi vratiti kući. Prvi je bio odmah strijeljan od nove partizanske vlasti, a drugi je nešto kasnije ubijen kod Našica. Obitelj nikada nije saznala točno tko ih je ubio i gdje su im grobovi, niti je o tome smjela govoriti i pitati tadašnju vlast – navodi Mladen Pavković  u svojoj knjizi “Kata Šoljić – Junakinja hrvatskog Domovinskog rata”.

Kata je umrla 2008. godine, te je sahranjena na vukovarskom groblju zajedno sa svoja četiri sina: Nikom, Ivom, Mijom i Matom, koji su, kao hrvatski branitelji, ubijeni tijekom hrvatskog Domovinskoga rata. Rođena je u Donjem Vukšiću, kod Brčkog, 1922. godine u siromašnoj obitelji. Ima i dvije kćeri Maru i Anu, koje su također sudionice Domovinskog rata. Ona je bila simbol majki čija su djeca stradala u srpskoj agresiji.

Njena patnja počela je još u Drugom svjetskom ratu kad su joj strijeljani brat i tri polubrata. Oca je izgubila kad je imala 13 godina, a majku malo kasnije. Rodila je šestero djece: Niku, Ivu, Miju i Matu, te kćeri Maru i Anu.

Najstariji sin Niko ubijen je u Srijemskoj Mitrovici, za njim ostala tri sina sa svojim obiteljima. Mijo je ubijen u kukuruzištu, u Srijemskim Čakovcima od “komšijine” ruke, a do jučer su zajedno radili. Ivo, zapovjednik Mitnice, nestao je u proboju u Dunavu. Za njim ostalo je troje malodobne djece. Mato je ubijen u napadu na vojarnu. U ratu bili su i kći Marija i zet Stipe Barišić, zet Ivan Vukojević, unuci Zoran, Franjo, Anto i Toni. Kći Marija sa svojom obitelji prošla je teško zatočeništvo Srijemske Mitrovice. Drugog zeta zahvatila je smrt u proboju. Kći Ana ostala je sama s dva sina. Mediji su je nazvali majka hrabrosti.

Njena najpoznatija izjava glasi: “Ja sam Kata Šoljić, Hrvatica, majka iz Vukovara. Imam 79 godine, rodila sam i odgojila šestero djece, četiri sina i dvije kćeri. Moja četiri sina i zet darovali su svoje živote za slobodu i obranu svoje Domovine Hrvatske od srpskog agresora u ovom Domovinskom ratu 1991. godine. Od istih neprijatelja stradala su mi četiri nedužna brata u Drugom svjetskom ratu, a suprug mi je čudom ostao živ. Nisam završila nikakvu školu. Jedva se znam potpisati. Život me nije nikada mazio. I stoga sam naučila i još učim najvišu životnu školu, a to je škola ljubavi i žrtve za svoje bližnje i za svoju obitelj”, izjavila je svojedobno Majka hrabrost. 

Podsjetimo, Franjo Tuđman je prigodom Dana državnosti 1995. odlikovao Katu Šoljić redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobite zasluge u promicanju moralnih društvenih vrednota. Od Udruge branitelja a na poticaj Mladena Pavkovića 2004. godine dobila je nagradu “Junakinja hrvatskog Domovinskog rata.” Prije dvije godine na Majčin dan park na zagrebačkoj Trešnjevci dobio je ime po hrabroj majci.


Znaš li sine, tko je Šoljić Kata

Znaš li sine, tko je Šoljić Kata,
svaka njena suza, bila je od zlata,
svaka sijeda u njezinoj kosi
jednu tužnu priču sobom nosi.

Znaš li sine gdje je Posavina,
tu je bila njena djedovina,
tu se rodi poslije prvog rata
od poštenog roda, od loze Hrvata.

Imala je sine, ona četiri brata,
odnese ih vihor, drugog svjetskog rata
i nikad ne vidi ih više,
od tad tuga njezin život piše.

Pobijedila bi tuga, da ponosa nije
a ponos zlatne suze krije,
znaš li sine da je Šoljić Kata,
sestra i majka, ponos svih Hrvata!

Rodila je četiri sina, da otjera tugu,
kao sunce poslije kiše, kad potjera dugu,
ali tuga često do srca joj svrati,
opet su nekom smetali Hrvati.

Opet krenuše te paklene sile
kao da dugo nisu, hrvatsku krv pile
i podiže Kata svoja četiri sina,
pođite djeco, zove domovina!

Pođite djeco, pomozite rodu,
ne žalite život dati za slobodu,
jer ovaj život živit bez slobode
kao korito rijeke u kojem nema vode.

I padoše oni za našu slobodu
pokloniše život hrvatskome rodu,
četiri svoja sina za nas je dala
pognimo glavu i recimo joj hvala!

Pognimo glavu i recimo hvala
sve što je imala, nama je dala,
za nju nekad zapalimo svijeću
u zagrljaju sinova našla je sreću.

Našla je mir i spokoj kod Boga
najveća majka naroda moga,
zapamti ovo moj hrvatski rode,
zaboraviš li nju, nisi dostojan slobode!

Sada znaš i ti sine
tko je bila Šoljić Kata,
uvijek je se rado sjeti
jer je ponos nas Hrvata! 

Preuzeto od Marijane Galešić

FOTOALBUM

Fotografije STIPE RENIĆA

 

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić Đuro Knezičić Vukovar 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 1 Vukovar 2018  Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 2 Vukovar 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 3 Vukovar 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 5 Vukovar 2018  Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 8 Vukovar 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 6 dr Bosanac Vukovar 2018

dr. Vesna Bosanac

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 9 Vukovar 2018  Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 10 Vukovar 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 11 Vukovar 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 12 Vukovar 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 13 Vukovar 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 14 Vukovar 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 15 Vukovar 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 16 Vukovar 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 18 Vukovar 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 19 Vukovar 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 20 Vukovar 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 21 Vukovar 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 22 Vukovar 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 23 Vukovar 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 24 Vukovar 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 25 Vukovar 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 26 Vukovar 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 27 Vukovar 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 28 Ovčara 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 29 Ovčara Vukovar 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 30 Ovčara Vukovar 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 32 Ovčara Stipe Renić 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 33 Vuka Vukovar 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić 34 Dunav Vukovar 2018

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić prof Rehak Vukovar 2018

prof. Danijel Rehak…

Da se ne zaboravi majka Kata Šoljić Vukovar 2018

Tomislav Josić …

viktimologija.com.hr

 

 

Velika reakcija na najavu POKRETA SPASIMO HRVATSKU

POKRET SPASIMO HRVATSKU PRIVUKAO POZORNOST VELIKOG BROJA DOMOLJUBA U HRVATSKOJ I U ISELJENIŠTVU

 

U zadnjih nekoliko dana primili smo veliki broj poruka potpore i čestitkevelikog broja hrvatskih domoljuba u Domovini (RH i BiH) i iz iseljeništva. Njihova zajednička poruka glasi: “Konačno jedna dobra i prava ideja za spas Hrvatske i hrvatskog naroda”.

Mi nemamo nikakvih dvojbi da tu gotovo nemoguću zadaću možemo sami ostvariti. Postizanje tog svetog cilja bit će moguć jedino ako se Pokret Spasimo Hrvatsku pretvori u svehrvatski pokret kao što je bio pod vodstvom predsjednika Dr. Franje Tuđmana 1989. do 1991. godine. Tada je hrvatski narod vodio borbu protiv velikosrpskog agresora i za stvaranje samostalne hrvatske države, i u tomu smo uspjeli.

Nažalost, samo nešto manje od trideset godina, nepoštene i nesposobne gospodarske i političke elite uspjele su Hrvatsku i hrvatsku narod dovesti na sam rub nestanka, i zato se sada moramo boriti da sačuvamo samostalnu hrvatsku državu i zaustavimo demografski nestanak hrvatskog naroda. Prijetnja je više nego ozbiljna. Ako tu našu ideju prihvate, pa i u konačnici ostvare neki drugi hrvatski domoljubi ili stranke, naša će zadaća biti završena, a mi ćemo biti najsretniji ljudi na svijetu. Mi jednostavno nismo mogli više šutjeti i sjediti skrštenih ruku. Moramo također istaknuti kako su naše ponude za suradnju drugim domoljubnim organizacijama bile ne samo odbijene, nego i ignorirane. Ta činjenica nas ipak ne može spriječiti da i dalje bude sto posto otvoreni za iskrenu i učinkoviti suradnju s drugim domoljubnim orgaizacijama, koje imaju isti cilj kao i POKRET SPASIMO HRVATSKU.

Nas ne zanimaju ni fotelje, niti materijalna dobit. To smo mogli imati da smo htjeli biti dionici u lopovluku pod HDZ-om i SDP-om vlašću, a mogli smo ostati i u iseljeništvu i tamo imati osiguranu doživotnu egzistenciju. Ipak, nećemo zatvoriti oči ako netko taj pokret pokuša iskoristi za istu svrhu u koju je iskorišten HDZ. Dok su branitelji davali svoje živote na bojišnici, udbaši i komunisti u HDZ-u, SDP-u i svim drugim parlamentarnim strankama, na državnoj i lokalnoj razini, pokrenuli su nezamislivu pljačku, za osobnu korist, svih državnih dobara na koje su mogli staviti svoje šape. Radili su i još uvijek rade kao udružena kriminalna organizacija, u stilu mafije. Da, neke države imaju mafiju, a mafija u Hrvatskoj ima svoju državu. Tu zavjeru protiv hrvatskog naroda potrebno je što žurnije i djelotvornije razotkriti, a sve koji su stavili svoje prst u med treba sudski procesuirati. Za tako nešto bit će nam potrebni novi i nekorumpirani suci.

Poruka hrvatskog domoljuba i intelektualca iz iseljeništva

Kao primjer poruka koje dobivamo, ovdje ćemo prenijeti dopis koji nam je poslao jedan hrvatski intelektualac iz iseljeništva:

“Bravo gospodine Babić!
Uistinu, više je nego krajnje vrijeme da spasimo domovinu Hrvatsku!

Jadna naša zemlja, izmučena, izrabljena, izdana i prevarena, vapi i zove svoje prave kćerke i sinove u pomoć.

Poslije silnog vremena – a poglavito posljednjeg stoljeća – nakupilo se je toliko toga, da kad reakcija spašavanja (čišćenja kuće od nakupljenog smeća) jedanput krene, bit će to nezaustavljiva lavina koja bi morala pomesti sve ono nakupljeno pred njom: zlo, nepravdu, korupciju, pokvarenost, gomilu gnjusnih laži, bijednu izdaju, jugo-četničko-udbaška podmetanja i rovarenja, primitivna iskorištavanja, pljačku, blaćenje naših svetinja.

Vaš je glas najava preporoda, toliko potrebnog i željno čekanog. Vjerujem u vaš iskreni domoljubni pristup, u vašu mudrost i veliko iskustvo, vi i vama slični sposobni su identificirati pravu i najbolju strategiju brobe protiv te zle crvene hobotnice.

Moja su viđenja i želje izrasla na golemoj i apsurdnoj nepravdi i sve jasnijoj šteti nanesenoj Hrvatskoj i i hrvatskom narodu, nade su usmjerene prema pojavi pravog vođe koji će znati najučinkovitije metode borbe za spas domovine…

Hvala vam beskrajno i Bog vas poživio, dao vam snage i sreće u toj svetoj i nadasve pravednoj bitki za našu Hrvatsku!”

Molimo sve hrvatske domoljube i domovini i diljem svijeta da nam se jave sa svojim prijedlozima, mišljenjima i, naravno, kritičkim osvrtima, što misle o iniciranju Pokreta Spasimo Hrvatsku.

Zajedno smo jači i mudriji.

www.spasimohrvatsku.hr

antunbabic@gmail.com

 
 
 

Kako zaustaviti demografske gubitke

Nema napretka bez oslobođanja od postojećega političkog ustrojstva i zloporabe moći

Na izbornom saboru Istarskoga demokratskoga saveza (IDS) održanoga u subotu 17. veljače u Labinu delegati te hrvatske parlamentarne političke stranke mogli su birati samo jednoga jedinoga kandidata na ZabrinjavajućeČinjenica da neka parlamentarna politička stranka nakon tolikih godina procesa tranzicije i demokratizacije hrvatskoga društva nema potrebe voditi brigu o svojoj demokratskoj slici pred općom javnošću trebala bi pobuditi zabrinutost, ne samo članova takve političke stranke, nego i svih demokratski orijentiranih hrvatskih građana.četverogodišnji mandat na čelu te političke stranke. Ta, čini se na prvi pogled, nevažna informacija ipak zaslužuje veću pozornost i temeljitiji osvrt ne samo zato što ta politička stranka pojam »demokracije« odnosno »demokratski« ma u samom svom imenu, nego puno više zato što takva praksa ima posljedice u političkom životu cjelokupnoga hrvatskoga društva.

Neosporno je pravo, u skladu s važećim hrvatskim zakonodavstvom, da ta parlamentarna politička stranka na takav način bira svoje vodstvo pa se ovim osvrtom nipošto ne želi ni na koji način ulaziti u unutarnje stranačke odnose ili u (ne)kompetentnost ili (ne)prikladnost osobe jedinoga kandidata. Ktomu, mediji su javili da je dan prije izborne skupštine postojao kandidat za protukandidata, no on nije dobio dovoljan broj glasova delegata pa je ostao samo jedan kandidat za najvišu stranačku poziciju, što bi značilo da sami delegati izbornoga sabora nisu željeli odnosno marili za demokratsku sliku svoje političke stranke. Činjenica da neka parlamentarna politička stranka nakon tolikih godina procesa tranzicije i demokratizacije hrvatskoga društva nema potrebe voditi brigu o svojoj demokratskoj slici pred općom javnošću trebala bi pobuditi zabrinutost, ne samo članova takve političke stranke, nego i svih demokratski orijentiranih hrvatskih građana.

Važna je stranačka podobnost

Premda se na prvi pogled može činiti da je za hrvatsko društvo gotovo irelevantno što se događa u nekoj političkoj Partijastranci kad se čelnik te stranke zapravo ne može birati, nego samo potvrđivati, u aktualnoj hrvatskoj stvarnosti to je znak za uzbunu, i to zbog više razloga. Prvi je razlog što hrvatsko društvo još uvijek vrlo sporo izlazi iz komunističkoga totalitarnoga režima u kojem je sve konce javnoga, političkoga, kulturnoga i društvenoga života držala jedna jedina politička partija i što su vrlo brojni pripadnici te političke partije, te brojni sinovi i kćeri vodećih članova te partije, protagonisti u gotovo svim današnjim političkim strankama. Već zbog te okolnosti sve bi političke stranke, ako stvarno žele biti demokratske i ako žele pridonositi izgradnji demokratskoga društva, morale svjesno učiniti odmak od bivše partije i njezinih oblika unutarstranačkih funkcioniranja, pa i »biranja« čelnih ljudi.

Drugi, ne manje važan, razlog za dizanje uzbune zbog demokratskoga deficita u samim relevantnim političkim Politikastrankama je u činjenici da relevantne političke stranke dijele kolač moći, vlasti na raznim razinama, ponašajući se vrlo često po modelu bivše jedine partije. Premda je nespojivo sa stvarnim demokratskim poretkom i demokratskim ustrojem društva, u današnjem hrvatskom društvu za svakoga tko želi na ikoji način napredovati u strukturama vlasti, prema odgovornijim položajima u javnim tvrtkama ili na društvenoj ljestvici još je uvijek važnija stranačka pripadnost, javno simpatiziranje određene političke stranke negoli sposobnost, kompetentnost, radinost, poštenje…

Drugim riječima, premda to nitko ne želi otvoreno priznati ili tako PodobnostDok je u komunističkom režimu postojala jasna podjela na »naše«, tj. partijske članove, simpatizere i podobnike i »ostale«, tj. građane drugoga reda, danas je ta podjela kompleksnija jer je na sceni više relevantnih političkih stranaka i svaka od njih još uvijek preferira za sva napredovanja svoje članove i simpatizere – dakle svoje podobnike, a to istodobno znači da drugi, svi oni izvan tih krugova, nemaju prave prilike ma koliko bili kompetentni, radini, pošteni.nazivati, u današnjem hrvatskom društvu i dalje je najvažnija politička i ideološka podobnost. Dok je u komunističkom režimu postojala jasna podjela na »naše«, tj. partijske članove, simpatizere i podobnike i »ostale«, tj. građane drugoga reda, danas je ta podjela kompleksnija jer je na sceni više relevantnih političkih stranaka i svaka od njih još uvijek preferira za sva napredovanja svoje članove i simpatizere – dakle svoje podobnike, a to istodobno znači da drugi, svi oni izvan tih krugova, nemaju prave prilike ma koliko bili kompetentni, radini, pošteni.

Vladavina partitokracija

Takvo strukturiranje moći u suvremenom hrvatskom društvu zapravo je vladavina partitokracije, u kojoj stranačka politika, na svim razinama gdje god joj je to moguće, prožima cjelokupni društveni život i sudbinski utječe na život ljudi, na napredovanje u strukturama vlasti, u odgovornijim položajima u javnim tvrtkama ili na društvenoj ljestvici. Budući da kolač moći i vlasti dijeli više relevantnih političkih stranka, nema više one klasične i jednoznačne podjele na »naše« i »ostale« na razini cjelokupnoga hrvatskoga društva. Ipak, taj model živi na svim razinama ovisno o tome koja politička stranka ili koalicija kontrolira koju razinu moći i vlasti. U postojećoj partitokraciji, koja vođama Saborpolitičkih stranaka daje gotovo neograničenu vlast u stranci, korijen je političke i svake druge korupcije, nepotizma i onemogućavanja sposobnih, kompetentnih i poštenih.

Dok se god Hrvatska ne oslobodi toga društvenoga političkoga ustrojstva i zloporabe moći, ne će moći napredovati ni na kojem planu: ni u tranziciji, demokraciji, ni u gospodarstvu ni u kvaliteti života. Dok je god na djelu takva zloporaba političke moći i vlasti, mnogi sposobni, često s čitavim svojim obiteljima, morat će svoje mjesto i svoj kruh tražiti pod suncem tuđega neba. Želi li mijenjati postojeće neprihvatljivo stanje, Hrvatska mora smoći snage te na nov način zakonski definirati i funkcioniranje političkih stranaka (možda ih čak natjerati zakonom da moraju imati unutarnje legalne frakcije), donijeti nova izborna pravila koja će omogućiti biračima birati određene osobe s imenom i prezimenom umjesto otuđenih i manipulativnih stranačkih lista, i točno propisati koje su funkcije političke, te se usklađuju s Izbornim rezultatima, a koje su funkcije stručne u koje se politika ne smije miješati. 0 tim zakonskim ustrojstvenim promjenama ovisi zaustavljanje i iseljavanja i demografskih gubitaka.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Portal HKV

 

Vratit ćemo dvjesto tisuća Hrvata iz iseljeništva

Vratit ćemo dvjesto tisuća Hrvata iz iseljeništva

Premda još uvijek na samom početku svoga političkog djelovanja, POKRET SPASIMO HRVATSKU postao je velik trn u oku raznim protivnicima i neprijateljima hrvatske države. Kako onima koji djeluju u okviru mainstream političkih stranaka, tako i onima koji kao spavači Udbe i sljedbenici jugo-komunizma na pojedinim “domoljubnim” i globalističkim portalima.

Pokret Spasimo Hrvatsku već je postao velik trn u oku raznim neprijateljima hrvatske države

Sve njih smeta činjenica što je naš glavni cilj, a to se može lako zaključiti i iz samog imena našeg pokreta, isključivo spasiti sadašnju hrvatsku državu kao suverenu državu hrvatskog naroda. Osim ozbiljne opasnosti koja prijeti od izbijanja nuklearnog rata, svijet je također suočen s još većom prijetnjom od izuzetno utjecajnih svjetskih centara moći, koji po svaku cijenu žele uništiti nacionalne države, a u ovom trenutku glavna su meta male države poput Hrvatske. Kroz tu prizmu treba gledati – dosad u američkoj povijesti nezamislive – napade na američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji čitavu svoju nacionalnu politiku gradi na poruci “America first”, tj. Amerika na prvom mjestu.

Nažalost, u Hrvatskoj nema vođa poput Trumpa ili mađarskog Orbana. U Lijepoj Našoj sve je više onih – u svim političkim strankama i institucijama, od Ureda Predsjednice, Vlade, Hrvatskog sabora do medija, znanstvenih i gospodarskih tijela – čija se politika nedvojbeno sastoji od sljedećega: Prvo ja, onda Europska unija, a hrvatsku državu polako ćemo gasiti sukladno politici i zapovijedima velikih svjetskih centara moći, a posebnice Europske unije.

Istina će nam biti najvažnije oružje u obrani od neprijatelja hrvatske države

Iako mi imamo mnogo toga konstruktivnoga reći i poručiti hrvatskom narodu i svim hrvatskim građanima, od same najave osnivanja POKRETA SPASIMO HRVATSKU počela je medijska cenzura naših priopćenja za medije. Tragično je da u tom osobito prednjače neki “domoljubni” portali koji podržavaju zagovaratelja jedne europske države – Andreja Plenkovića i njegovog sadašnjeg HDZ-a, koji nije ni sjena onoga HDZ-a što ga je osnovao dr. Franjo Tuđman u cilju rušenja Titove Jugoslavije i stvaranja samostalne hrvatske države. Naravno, kako se pokret Spasimo Hrvatsku bude sve više širio u domovini i diljem iseljeništva, na nas će početi ozbiljni napadi, u kojima će se naši protivnici najviše služiti  lažnim vijestima, tj. fake news. No, mi smo već sada spremni na takve napade odgovoriti samo i jedino – ISTINOM.

U pola stoljeća aktivnog hrvatskog državotvornog djelovanja kao politički emigrant, novinar, menadžer i diplomat, u demokratskom društvu stekao sam više znanja i iskustva od svih sadašnjih državnih čelnika na najvišim razinama. Volio bih dobiti priliku s njima se sučeliti na bilo kojoj televiziji u Hrvatskoj, javnoj ili privatnoj, pa neka hrvatska javnost donese odluku temelji li se ova moja izjava na činjenici ili je samo prazna provokacija. Za nekoliko ću dana na blogu www.spasimohrvatsku.hr objaviti desetak stranica svoga životnog puta, u kojem ću iznijeti samo pet posto najvažnijih postignuća i sudjelovanja u svekolikoj borbi za hrvatsku državu, i to u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te u političkoj emigraciji u Australiji.

U kratkoj najavi o osnivanju pokreta SPASIMO HRVATSKU izjavio sam da će naš pokret,   dobije li priliku sudjelovati u ozbiljnom kreiranju obnove hrvatskoga gospodarstva i znatnog povećavanja broja stanovnika u Hrvatskoj, u razdoblju od osam godina stvoriti uvjete za useljavanje i povratak DVJESTO TISUĆA pripadnika hrvatskog naroda diljem svijeta, svejedno radi li se o nedavno otišlim iseljenicima ili o pripadnicima prvog, drugog, trećeg ili četvrtog naraštaja hrvatskih iseljenika. Ja iza te izjave stojim s iskustvom, znanjem i programom koji sam sastavio na temelju iskustava najuspješnih država u svijetu kad je riječ o institucionalnom odnosu između države i njezinih iseljenika. Zanimljivo je kako me nitko dosad nije javno prozvao da sam šarlatan i da govorim gluposti.

Za Hrvatsku sam živio, a za spas Hrvatske spreman sam i umrijeti

Ja mogu biti i pijevac koji je počeo prerano kukurijekati. U svojih sedamdeset godina života bio sam spreman živjeti i boriti se za našu Hrvatsku i hrvatski narod u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Danas sam jednako spreman za očuvanje i spas Hrvatske i umrijeti. Poput Stjepana Radića, kojeg su u Beogradu 1928. godine smrtno ranili ondašnji članovi Vučićeve Srpske radikalne stranke, borit ću se svim mogućim političkim i demokratskim sredstvima u namjeri da u što kraćem vremenu oslobodim straha i prosvijetlim što veći broj Hrvatica i Hrvata koji su već digli ruke od Hrvatske i spremno čekaju modernu giljotinju ili spaljivanje na lomači nas heretika koji i dalje vjerujemo da možemo i moramo spasiti našu Hrvatsku, najljepšu zemlju na svijetu. Pridružite nam se, a mi ćemo se pridružiti drugima i udružiti sve naše snage i potencijale s drugim poštenim i iskrenim domoljubima kojima je Hrvatska na prvom mjestu.

Antun Babić

Predsjednik Inicijativnog odbora Pokreta Spasimo Hrvatsku

Bivši pomoćnik ministra povratka i useljeništva 1997.-1998.

Stranica 1 od 5

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén