“NITKO SE NEĆE VRATITI IZ ISELJENIŠTVA PRIJE NEGO ŠTO UREDITE HRVATSKU”

 

Dragi prijatelji,

danas s vama želim podijeliti jako zanimljivu visoko relevantnu današnju razmjenu mišljenja između mene i Ivana Vidas-Punta II, koji živi negdje u iseljeništvu. Razmjenu mišljenja I raspravu potaknuo je moj zadnji post o dr.sc. Marinu Strmoti (pogledajte zadnji post).

Gospodin Vidas – Punta II okarakterizirao je taj post kao prodavanje magle, DA BI ZATIM POSLAO PORUKU KAKO SE NITKO IZ ISELJENIŠTVA NEĆE VRATITI U HRVATSKU PRIJE NEGO ŠTO MI KOJI ŽIVIMO OVDJE NE SREDIMO HRVATSKU PREMA UZORU NA RAZVIJENE I UREĐENE DRŽAVE. Indirektno je zauzeo stajalište kako hrvatski iseljenici nemaju nikakvu obavezu sudjelovati u spašavanju Hrvatske od propasti. Evo kako je tekla rasprava između g. Vidas-Punta II i mene na mojem Facebook zidu:

Ivan Vidas-Punta II Dajte, nemojte malteretirati ljude s tako primitivnom dijalektikom iz najdoljnijih prodavčkih štoseva s pitanjima koji imaju samo jedan odgovor, ono ko fol. To je isto zagluplivanje naroda, a toga imamo već preprek.

Antun Babic Gospodine Vidas-Punta II, hvala Vam lijepa na Vašem mišljenju. Ne znam tko ste ni što Vi osobno činite da spasimo Hrvatsku, koja je u ozbiljnoj situaciji. Ako ne radite ništa, pokrenite i Vi svoj projekt, i ako taj projekt bude vrijedan i mi ćemo ga podržati. Sada nije vrijeme za mudrovanje. Ja sam pola stoljeća posvetio hrvatskoj državi i ne želim umrijeti mirno gled ajući kako ta država, a i hrvatski narod, nestaje. Pozdrav iz hladnog Zagreba.

Ivan Vidas-Punta II Antun Babic Samo radite, želim vam puno sreće, sasvim iskreno. Samo ovo, ako ja radi jedne, malo sarskastične ali ipak oprvadane, kritike moram odmah osnovati jedan privatni pokret jer sam odmah nepoželjan, ajme ajme Hrvatsko.

Antun Babic Gospodine Vidas-Punta II, ako se ne želite vratiti u Hrvatsku to je Vaše osobno pravo i izbor. Tu Vam nitko ne može ništa zamjeriti. Ja sam živio i bio aktivan u hrvatskoj zajednici u Australiji: športski, kulturno i politički od 1968. do 1990. kad samse za stalno vratio u Hrvatsku. U Australiji sam ostavio posao menadžera u tvornici automobila Ford u Melbourneu. Imao sam sigurnu doživotnu egzistenciju. Nakon 27 godina rada, i to na važnim mjestima u Ministarstvu vanjskih poslova u Hrvatskoj, imam mirovinu od 2700 kuna. No, to je bio moj izbor i neću se prestati boriti do zadnjeg dana života za ideale u koje sam uložio pola stoljeća svojeg života. Vama nitko ne brani da uživate u sređenoj sredini u kojoj živite. No, da kroz stoljeća nije bilo na stotine tisuća Hrvata koji su se borili za pravo hrvatskog naroda za njegovu slobodu u najgorim mogućim uvjetima, danas Hrvatske ni Hrvata više ne bi bilo. Kakva god bila današnja Hrvatska, još uvijek postoji i samo je na nama svima, u Hrvatskoj i u iseljeništvu da ju barem pokušamo promijeniti. Ako Vi samo čekate da to urade ljudi u Hrvatskoj, koji su cijeli svoj život živili u komunizmu i postkomunizmu, onda to nije pošteno očekivanje. U svakom slučaju, vidim da komentirate puno toga što se u Hrvatskoj događa, pa sam začuđen što Vas motivira da to činite kas se ne želite i nećete vrati u Hrvatsku dok netko za Vas od Hrvatske ne napravi Švicarsku. Ja svaki mjesec jedva plaćam plin i struju za grijanje, ali od Hrvatske neću odustati. Ipak, i Vi i ja imamo pravo na naše mišljenje i na naš život. Pozdrav.

 Ivan Vidas-Punta II. Dobro analizairano. ja sam u iseljerništvu i oko mene ne poznam ni jednog Hrvata koji bi se vratio, uključujući mene. Ta šansa je difintivno popušena u 90tima, neće se tako brzo vratiti nazad, naime nema povijerenja. Hrvati doma morau planirati bez nas vani, mi se vraćamao na sigurno, kad oovim doma jope vjerujemo i bi bidimo da nas neće samo oguliti. TO JE FAKT. Znači vi doma ne sanjajte bajke nego srediote državu pa ćemo i mi doći.

Antun Babić. Gospodine Vidas-Punta II, ako se ne želite vratiti u Hrvatsku to je Vaše osobno pravo i izbor. Tu Vam nitko ne može ništa zamjeriti. Ja sam živio i bio aktivan u hrvatskoj zajednici u Australiji: športski, kulturno i politički od 1968. do 1990. kad sam se za stalno vratio u Hrvatsku. U Australiji sam ostavio posao menadžera u tvornici automobila Ford u Melbourneu. Imao sam sigurnu doživotnu egzistenciju. Nakon 27 godina rada, i to na važnim mjestima u Ministarstvu vanjskih poslova u Hrvatskoj, imam mirovinu od 2700 kuna. No, to je bio moj izbor i neću se prestati boriti do zadnjeg dana života za ideale u koje sam uložio pola stoljeća svojeg života. Vama nitko ne brani da uživate u sređenoj sredini u kojoj živite. No, da kroz stoljeća nije bilo na stotine tisuća Hrvata koji su se borili za pravo hrvatskog naroda za njegovu slobodu u najgorim mogućim uvjetima, danas Hrvatske ni Hrvata više ne bi bilo. Kakva god bila današnja Hrvatska, još uvijek postoji i samo je na nama svima, u Hrvatskoj i u iseljeništvu da ju barem pokušamo promijeniti. Ako Vi samo čekate da to urade ljudi u Hrvatskoj, koji su cijeli svoj život živili u komunizmu i postkomunizmu, onda to nije pošteno očekivanje. U svakom slučaju, vidim da komentirate puno toga što se u Hrvatskoj događa, pa sam začuđen što Vas motivira da to činiter kas se ne želite i ne ćete vrati u Hrvatsku dok netko za Vas od Hrvatske ne napravi Švicarsku. Ja svaki mjesec jedva plaćam plin i struju za grijanje, ali od Hrvatske neću odustati. Ipak, i Vi i ja imamo pravo na naše mišljenje i na naš život. Pozdrav.

Ivan Vidas-Punta II Gospodine Babiću, ja vas cijenim i … itd, itd. Ja sam svoje odradio i bome potrošio za Hrvatsku, i na kraju izgubio povjerenje jer sam puno toga i osono doživio. Nemojte mi mi podmetati da sam ja tražio da vi doma napravite Švicarsku, to je besmisleno podmetanje. ja sam pisao da sreditt državu, to je sasvim nešto drugo. očekujem da vi doma napravite sasvim normalnu državu, jer ovako se niko neće nikad vrtaiti. Da od nas vani očigeldno očekivate da vam dođemo s vama sređivati stvari je glupost. Vi iognorirati činjenice, Mi vani smo prevareni kao i većina doma, samo štp mi imamo izbor da se ndamo opet prevariti. Nemojet ljudima pričati o povratku islejenika, bogatih i siromašnih, jer se to neće nikad dogositi dok je država kakva je. I na vama doma je da sredite stvari da se ljudi opet useljavaju, a ne obratno. Vi stvarate psihozo kao 90tih , doće iseljenici, donest će lovu i izvući državu. E neće, to nije inat nego činjenica. U kojem svijet vi živite? Pa znate da onih par Hrvata koji su se s lovom vratili (ne govorim onih nekoliko koji su se vratili praznih ruku da su prevareni gotovo svi. Pa nismo mi budale čovječe. Volimo Hrvatsku, al da nas se jedan puta naguzi je sasvim dovoljno. By the way, ja mogu i hoću komentirati sve što hoću i kako hoću. ja sam spreman idalje pomoći i raditi za Domovinu, gdje god se nalazio, vi dole koji ste morate najšrije pokazati dijelom da to ima smisla i da ne ide opet sva naša pomoć u vjetar, ili još gore, u nečije džepove. Bilo kako bilo recite svojima dole, da povaratk iseljene Hrvatske nije uopće realan sve dok dole sami ne promijenite uslove i dokažate da zaslužujete povijerenje.

Antun Babić. Gospodine Vidas-Punta, vidim da od Vas neće biti nikakve koristi, jer ne samo da se ne želite vratiti (a nitko od Vas osobno to nije ni tražio), nego širite svoje vlastito ogorčenje na sve druge i želite zaustaviti svaki proces pomoći Hrvatskoj od Hrvata iz iseljeništva: ne one materijalne, već one u znanju, upravljanju, radnoj etici, novom znanju, novim tehnologijama itd. Nema zemlje na svijetu koja u svom razvoju nije trebala pomoć svojih iseljenika, ili doseljenika iz drugih, pa često i siromašnijih, ali i bogatijih država. Proučio sam brojne politike raznih država kad je riječ o ulozi iseljenika i povratnika u razvoju najmnogoljudnijih država, kao što je NR Kina i onih brojčano manjih, kao što su Izrael i Irska, da navedem samo neke. Izraelski iseljenici tj. useljenici dolazili su u Izrael koji je u permanentnom ratu s Arapima, ali to ih nije zaustavilo. Dakle, za Izrael su spremni dati i svoj život. Vi pak čekate da Hrvatsku urede oni koji to ne žele i koji, upravo da žele, to nisu sposobni napraviti. Iako u Hrvatskoj ima jako puno dobrih i poštenih hrvatskih domoljuba, ne zaboravite da je Hrvatska u raljama djece udbaša, komunista, Jugoslavena i naravno hrvatskih Srba, koji se i dalje klanjaju Beogradu, a Hrvatsku ne priznaju kao svoju domovinu. Sada ostaje pitanje, hoćemo li se svi, kao što Vi predlažete, odlučiti na uživanje u dobrom životu i odustati od Hrvatske, pa makar se od Vas traži samo moralna pomoć onim ljudima koji su se u Hrvatskoj spremni ponovno žrtvovati da Hrvatsku i hrvatski narod spase? Ma nemam ja ništa protiv da Vi komentirate što god hoćete. To je Vaše pravo. No, sve dok ne dođemo na vlast i ne budemo odgovorni narodu i onima koji će eventualno za nas glasati na izborima, mi nismo dužni na našim privatnim stranicama primati teške i neutemeljene optužbe zbog našeg idealizma, i lekcije što se može a što ne, od osoba kao što se Vi. Moja poruka Hrvatima u svijetu bila je općenita i nije bila upućena Vama osobno. Nemojte meni slati poruke o tome što treba promijeniti i učiniti u Hrvatskoj. Ja to znam bolje od Vas, jer se već 27 godina borim protiv malignog tumora koji izjeda Hrvatsku. Ako nam ne želite dati svoju moralnu potporu, molimo Vas da onda sve Vaše opravdane kritike za stanje u Hrvatskoj pošaljete na Vladu Republike Hrvatske, Hrvatski sabor i Predsjednicu Republike Hrvatske. Želim Vam svako dobro u daljnjem životu, zvan Hrvatske.

Antun Babić,
molim sve prijatelje, i sve druge s kojima još nisam prijatelj na Facebooku, da slobodno i otvoreno iznesu svoje mišljenje o raspravi između gospodina Ivana Vidas-Punta II i mene u kontekstu našeg projekta Prokret Spasimo Hrvatsku, koji je iznio plan o povratku 200 tisuća hrvatskih isljenika u 8 godina eventualnog mandata na vlasti u Hrvatskoj. S druge, strane, gospodin Vidas – Punta II zauzeo je stajalište da se iz iseljeništva neće vratiti NITKO sve dok Hrvatska ne postane uređena zemlja, a da hrvatski isljenici više nemaju obavezu sudjelovati u uređivanju i sređivanju današnjeg teškog i kriznog stanja u Hrvatskoj. Ne želim da se rasprava pretvori u osobnu kritiku ili napade, nego iznošenje konstruktivne kritike i konstruktivnih prijedloga kako promijeniti stanje u Hrvatskoj i tko bi, i naravno kako, to trebao učiniti i provesti.

www.spasimohrvatsku.hr
antunbabic@gmail.com