Month: ožujak 2018 (Page 2 of 5)

Otvoreno pismo predsjednici Kolindi Grabar – Kitarović

Antun Babić – Otvoreno pismo predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović Jeste li za Istanbulsku konvenciju ili ste s hrvatskim narodom?

 

Poštovana gospođo predsjednice,

Čekao sam da Vaš službeni posjet Argentini, Čileu i Brazilu bude pri kraju. Želio sam čuti i pročitati Vaše javne nastupe među hrvatskim iseljenicima u Argentini i Čileu, dvjema potpuno različitim zajednicama. Da ste u Argentinu i Čile otišli u relativno kratkom vremenu nakon svoje inauguracije i da ste tada davali izjave koje ste dali tijekom ovog boravka u tim zemljama, sadržaj mojeg pisma bio bi u cijelosti drukčiji i daleko pozitivniji. Ovako, Vaš odlazak u Južnu Ameriku i izjave koje ste ondje dali moram komentirati u kontekstu svega onoga što ste kao predsjednica učinili u zadnje tri godine, koje su obilježene Vašim lutanjem i namjernim pokušajima da istovremeno zadovoljite i svoje glasače i svoje vanjske poslodavce, tj. istomišljenike.

Vjerujte mi, ni meni, a ni stotinama tisuća, a vjerojatno i više nego polovici ukupnog broja Hrvatica i Hrvata u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i diljem svijeta, nije uopće nevažno što radi i što govori predsjednica ili predsjednik Republike Hrvatske kad je bilo u inozemstvu bilo u Hrvatskoj. Mi smo se borili da bismo imali svoju samostalnu državu, želeći pritom da u naše ime na najvišoj razini govore i da nas zastupaju političari koji su hrvatski domoljubi i kojima će interes Hrvatske i hrvatskog naroda biti ispred svih drugih interesa.

Gospođo predsjednice, mi razumijemo u kakvom svijetu živimo i dobro nam je poznato da kao narod pripadamo malobrojnijim narodima u svijetu, a i da su naše gospodarstvo i vojna moć nedostatni da bismo mogli nametati pravila igre u međunarodnim odnosima kao što to čine velike sile poput od SAD-a, NR Kine, Rusije, pa i Europske unije. Međutim, ono što možemo i što smo kroz vjekove dokazali na brojnim drugim područjima, od športa, izuma i znanosti do kulture, mi Hrvati možemo i spremni smo boksati u kategorijama koje uvelike nadmašuju našu težinu. Isto smo tako pokazali da znamo i da smo spremni braniti svoje kad nas napadnu vanjski agresori. No, ono što nama danas nedostaje jesu odlučni i hrabri vođe, tj. najviši državni dužnosnici koji su se spremi žrtvovati za Hrvatsku, hrvatski narod, za svakog Hrvata u domovini i svijetu, a ne samo služiti tuđim interesima i brinuti se za sebe i svoje obitelji, što se nažalost danas događa.

Gospođo predsjednice, živimo u vremenu najveće duhovne, moralne, političke i gospodarske krize od Adama i Eve do današnjih dana. Lome se sva duhovna izražavanja ljudskog roda Čovječanstvo, a s njime i Hrvatska, nalazi se na sudbonosnoj i opasnoj prekretnici, koja mu prijeti od zagovaratelja novog svjetskog poretka u kojem narodi neće postojati, a čovjek će biti samo jedinka označena brojem radi boljeg kontroliranja njegovih svakodnevnih aktivnosti, od trenutka rođenja pa sve do smrti.

Predsjednice, morate odlučiti na čijoj ste strani

Svjestan sam da Vi kao predsjednica Republike Hrvatske ne možete sami zaustaviti te zle procese. Njih mogu zaustaviti jedino stanovnici zemalja u kojima je osmišljen taj vražji plan za kontrolu nad čovječanstvom, i to samo pobune li se protiv njih. Međutim, ono što Vi možete jest pokazati da su Vam hrvatski narod i njegova budućnost ispred svih mogućih lojalnosti svjetskim moćnicima udruženima u kojekakvim javnim ili tajnim organizacijama. Došlo je vrijeme kad se Vi, gospođo predsjednice, morati odlučiti na čijoj ste strani. Jednostavno, više nije moguće sjediti na dvije stolice i «lagati» malo jednima, malo drugima.

Vođa hrvatskog naroda početkom dvadesetog stoljeća Stjepan Radić bio je u daleko težoj situaciji nego što je Vaš današnji položaj. U vrijeme Stjepana Radića hrvatski narod nije imao svoju samostalnu državu, svoju vojsku i svoju diplomaciju, ma kakva ona danas bila, a takva je zbog toga što njome upravljaju oni ministri i državni čelnici koji rade za novi svjetski poredak, a ne za interes hrvatskog naroda. Stjepan Radić posjećivao je tada najvažnije i najmoćnije države svijeta: Ujedinjeno Kraljevstvo, Francusku, Rusiju itd. i tražio pomoć za svoj hrvatski narod, koji je bez svojeg pristanka strpan u tamnicu zvanu Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Tu pomoć, kao što se moglo i pretpostaviti, nije dobio. Rekli su mu: «Moraš ići u Beograd i tamo se boriti za interese hrvatskog naroda, mi podržavamo Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca». Zato nam je jako čudno da Vi danas ponovno, bez garancije, stvarate savez sa Srbijom, kojoj je na čelu osoba koja je sudjelovala u agresiji na Hrvatsku u Domovinskom ratu.

 Da Stjepanu Radiću nije bilo stalo do svojeg hrvatskog naroda, i on je, kao visoko školovani političar, mogao tada postati član raznih svjetskih organizacija i jednog dana možda biti i predsjednik Vlade Kraljevine Jugoslavije. No, Stjepan Radić to je, zbog ljubavi prema svojem hrvatskom narodu, s gnušanjem odbio. Nažalost, zbog još nedovoljno osviještenog hrvatskog seljaka, Radić nije imao drugog izbora pa je otišao u Beograd u lipnju 1928., iako je znao da se na njega sprema atentat. Svojim je najbližim suradnicima rekao: «I ja osjećam da se nešto sprema, ali ja sam kao vojnik u rovu iz kojeg vodim borbu za prava hrvatskog seljačkog naroda. Ili ću iz tog rova izići kao pobjednik ili će me iz njega mrtvoga iznijeti hrvatski narod.» Radić nije iz tog rova iznesen mrtav, ali bio je smrtno ranjen, a osam tjedana kasnije je i umro.

Gospođo predsjednice, od Vas nitko ne traži da morate za Hrvatsku dati svoj život. Sve što od Vas, a i od drugih državnih čelnika (Plenkovića), tražimo i očekujemo jest da kad idete u Washington, London, Bruxelles, Moskvu, Peking ili bilo koji drugi današnji centar svjetske moći, ne dopustite ponižavanje vlastite osobe (štipanje za stražnjicu), da se borite za opstanak i budućnost svojeg hrvatskog naroda i samostalne hrvatske države. Iako je bio jedan od najvećih hrvatskih sinova u povijesti hrvatskog naroda, Stjepan Radić nije nikada imao čast biti predsjednik samostalne hrvatske države, Republike Hrvatske, koja se nalazila u samom temelju njegove politike. Unatoč toj činjenici, Stjepan Radić je – poput dr. Franje Tuđmana i dr. Ante Starčevića – zauvijek ušao u povijest hrvatskog naroda. Preklinjem Vas da ne uđete u hrvatsku povijest kako potpuno prolazan, marginalan i nevažan političar, kao što su to postali vaši prethodnici Stjepan Mesić i dr. Ivo Josipović. Oni su toliko nisko pali u očima hrvatskih domoljuba da ih ljudi na ulici gledaju s prezirom, a ne s poštovanjem i divljenjem kakvo su iskazivali prvom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu.

Gospođo predsjednice, trebate napraviti četiri ključna koraka

Gospođo predsjednice, još nije kasno – i Vi još uvijek možete ući u red hrvatskih velikana kao što su Starčević, Radić i Tuđman. No, da biste ušli u hrvatski panteon, morate učiniti četiri ključna koraka:

  1. Odmah nakon povratka u Hrvatsku iz službenog posjeta Južnoj Americi trebate se javno i nedvojbeno izjasniti jeste li za ratifikaciju Istanbulske konvencije ili joj se protivite. Ako ste protiv Istanbulske konvencije, zatražite održavanje referenduma, na što po Ustavu Republike Hrvatske imate pravo. Hrvatski građani koji su protiv, pa i oni koji za ratifikaciju Istanbulske konvencije, moraju znati što Vi zastupate. Vi niste prosječan građanin.
  2. Od Vas se također očekuje jasno i nedvojbeno izjašnjenje o kurikularnoj reformi. Ako ste za, trebate razjasniti zašto se za. Ako ste protiv, trebate izložiti razlog zašto mislite da nam takva kurikularna reforma nije potrebna i postoji li druga, bolja, alternativa.
  3. Potrebno je da hrvatskim građanima jasno kažete na čijoj ste strani: na strani Republike Hrvatske i hrvatskog naroda ili na strani svjetskih centara moći, čija je politika pogubna za opstanak hrvatske države i hrvatskog naroda.
  4. Potrebno je da hrvatskim građanima također podnesete izvješće o rezultatima nedavnog službenog posjeta predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića Republici Hrvatskoj. U svjetlu izjave predsjednice Vlade Republike Srbije Ane Brnabić dane prije nekoliko dana, prema kojoj Hrvati u Srbiji neće dobiti zajamčeno mjesto u parlamentu u Beogradu, ostaje pitanje što su konkretno Republika Hrvatska i hrvatski narod dobili od kontroverznog posjeta Aleksandra Vučića. Je li Vam to uistinu bilo potrebno?

Hrvatsko iseljeništvo i poruke mržnje iz Hrvatske

 Sada želim kratko komentirati i Vaš posjet Hrvatima u Južnoj Americi u kontekstu Vaših izjava i poruka na raznim mjestima u Argentini i Čileu. Bilo je sjajno vidjeti spektakularne i hrvatskim obilježjima ukrašene bogate i dirljive scene. Prije dvadeset godina i više te bi scene svim domoljubima natjerale suze na oči. Posebno bi u to vrijeme bili oduševljeni Vašim izjavama «kako je Argentina bila utočište za prognane Hrvate, koji su nakon 1945. spašavali svoje živote.» Ja ću ovdje dodati od zločinačke i koljačke partizanske ruke. Poznato je da ja nisam apologet ratnog režima u vrijeme NDH. Međutim, da sam živio u terorističkoj Kraljevini Jugoslaviji od 1918. do 1941., i ja bih, kao radićevac, dok je Pavelić još bio u Italiji, pozdravio stvaranje hrvatske države 10. travnja 1941. No, za razliku od komunista, ja se ne bih borio protiv hrvatske države i za komunističku Jugoslaviju, nego protiv Pavelićeva režima i za opstanak hrvatske države. To je bila povijesna grješka i izdaja Vladka Mačeka. I Maček je, kao što to danas u većini stvari činite Vi, bio poslušan velikim zapadnim silama, koje su bile protiv svake hrvatske države, pa i one najdemokratskije. Nažalost, Vaše izjave u Argentini nisu bile sasvim iskrene, a nisu bile ni dobro objašnjene. S druge strane, Vaše izjave još su jedanput pokazale koliko je velika mržnja hrvatskih komunista i Jugoslavena prema Hrvatima u iseljeništvu, koji su imali ključnu ulogu u stvaranju današnje samostalne hrvatske države. Očekujemo da će te po povratku u Hrvatsku poslati jasne poruke Vesni Pusić, Arsenu Bauku, Tvrtku Jakovini i Fredu Matiću zbog njihovog govora mržnje upućenog Hrvatima u Argentini.

Gospođo predsjednice, Vi znate da ja nemam ništa protiv toga što ste Hrvate u Južnoj Americi pozivali da se vrate u Hrvatsku, s obzirom na to da Hrvatska demografski izumire. Bio sam među prvima u Hrvatskoj koji su o toj činjenici počeli javno i glasno govoriti i pisati. Ni tu, gospođo predsjednice, niste bili vjerodostojni. Hrvatska u ovom trenutku nije spremna primiti ni tisuću povratnika iz iseljeništva. Kao što je bio slučaj početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, većina tih ljudi brzo bi se vratila natrag u zemlje iz kojih su došli. Zbog teškog nasljeđa iz vremena komunizma, Hrvatska još uvijek nije institucionalno, programski, a još manje mentalno spremna primiti velik broj Hrvata povratnika i useljenika iz svijeta. Ima dvije marginalne institucije koje služe za uhljebljenje lojalnih i prosječnih stranačkih kadrova, a koji nemaju nikakva znanja ni iskustva kad je riječ o iseljeništvu – Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Hrvatsku maticu iseljenika.

Gospođo predsjednice, žurno mijenjajte ključne savjetnike

Zašto ste se služili populizmom kad ni Vi u svojem Uredu nemate niti jednog jedinog iskusnog i stručnog savjetnika za iseljeništvo? Mnogi od Vas već tri godine traže da se okružite sposobnim savjetnicima, a ne podobnima. Zašto se bojite savjetnika koji imaju i znanje i bogato iskustvo u tom području? Savjetnici trebaju biti one osobe koje znaju više od onih koje savjetuju, a Vi se toga bojite. Da ste imali iskusnog savjetnika za iseljeništvo prije odlaska u Australiju i Južnu Ameriku, ne bi Vam se dogodile nenamjerne grješke, koje ste napravili tijekom tih posjeta. Zašto niste od početka svojeg mandata počeli lupati šakom o stol i javno iznositi nezadovoljstvo radom svih triju Vlada tijekom Vašeg mandata kad je riječ o institucionalnom odnosu Republike Hrvatske prema hrvatskom iseljeništvu, koje je najvažniji i najlojalniji strateški partner Republici Hrvatskoj? Pokret Spasimo Hrvatsku ima program koji može sve to preusmjeriti. Naravno, prije toga neophodno je ostvariti novo, ali i iskreno zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske. Hrvatsku treba pripremiti za taj velik i spasonosan program. To mogu samo ljudi koji znaju o čemu govore.

Gospođo predsjednice, i za Vas, kao i za hrvatski narod, otkucava zadnja sekunda prije dvanaest sati. Imate dovoljno utjecajan politički položaj, a i veliku inteligenciju koja Vam može pomoći da ne završite kao Stjepan Mesić i Ivo Josipović te da kao istinski i demokratski izabran vođa hrvatskog naroda pokažete svijetu da je hrvatski narod spreman boriti se i pobijediti u možda najtežoj borbi u svojoj povijesti.

Gospođo predsjednice, Vi ste na potezu.

 U Zagrebu, 19. ožujka 2018.

Antun Babić

glasbrotnja.net

Promjena mjesta prosvjeda protiv ratifikacije Istambulske konvencije

Promjena mjesta prosvjeda protiv ratifikacije Istanbulske konvencije

Zbog promjene mjesta okupljanja za prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske konvencije, a na preporuku gospođe Rozalije Bartolić, prenosim vijest koja je objavljena na TPORTAL-U.HR.Zbog velikog zanimanja za najavljeni prosvjed, umjesto na Trgu bana Josipa Jelačića, okupljanje prosvjednika bit će na TRGU ŽRTAVA FAŠIZMA u subotu 24. ožujka 2018., u 11.00 sati. Nakon toga kolona prosvjednika uputit će se, preko Trga bana Josipa Jelačića, do Trga svetog Marka, gdje će biti održani prigodni govori. Premda zanimanje za prosvjed raste iz dana u dan, organizator prosvjeda, Građanska inicijativa Hrvatska protiv Istanbulske konvencije, i dalje poziva sve Hrvatice i Hrvate ne samo iz Zagreba, nego i diljem Hrvatske, da dođu na ovaj za budućnost Hrvatske i hrvatskog naroda, izuzetno važan prosvjed. Dakle, umjesto na Trgu bana Josipa Jelačića, okupljanje prosvjednika bit će u subotu 24. ožujka 2018. u 11.00 sati na Trgu žrtava fašizma, u Zagrebu. Nemojte propusti događaj koji će ući u noviju povijest Hrvatske.

Spasimo Hrvatsku i hrvatski narod.

Službeni poziv na prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske konvencije

SLUŽBENI POZIV NA PROSVJED PROTIV RATIFIKACIJE ISTANBULSKE KONVENCIJE.

Subota, 24. ožujka 2018. u 11.00 sati
Trg Josipa bana Jelačića, Zagreb

Poštovani,

u privitku Vam dostavljamo poziv Inicijative “Hrvatska protiv Istanbulske konvencije” te Vas pozivamo da o tome obavijestite sve Vaše prijatelje i da nas podržite na najavljenom prosvjednom skupu.

Hvala Vam!

S poštovanjem!

Za Udrugu udovica hrvatskih branitelja iz DR
Grada Zagreba i Zagrebačke županije
Rozalija Bartolić, predsjednica

P O Z I V
za okupljanje i potporu

Dragi prijatelji, obavještavamo Vas da je u ponedjeljak, 12. ožujka o. g. osnovana ad hoc Inicijativa “Hrvatska protiv Istanbulske konvencije!”.
Istanbulsku konvenciju su već brojne institucije, udruge i istaknuti pojedinci u javnosti označili kao zloćudan eksperiment i kao ugrožavanje temeljnih ljudskih sloboda. Čak ako, ovaj čas, zanemarimo da se radi o dokumentu koji grubo zadire u temeljne tradicionalne, kulturološke, identitetske i pravne odrednice hrvatskog društva i hrvatskog političkog sustava, naša Inicijativa ovdje, u prvom redu, ukazuje na posve nedostatnu demokratsku legitimaciju Konvencije. Smatramo da ovaj dokument nije prošao primjerenu, kvalitetnu i cjelovitu znanstveno-vrjednosnu raspravu. Oko njega u hrvatskoj javnosti ne postoji društveni konsenzus i nije postignut neophodan minimum suglasnosti. Apologeti ratifikacije, brojne državne, paradržavne, nedržavne, pa i protudržavne organizacije, već su potrošile enormne iznose uglavnom javnog, tj. našeg novca, za ishitreno nametanje Konvencije. S druge strane, sustavno i institucionalno se omalovažava i posve zanemaruje mišljenja, stavove i analize uglednih javnih osoba i institucija, zato jer ne idu u prilog ratifikaciji. Time se opasno produbljuju društvene podjele i razara se nacionalna kohezija.

Naša Inicijativa postupa sa sviješću da su promjene u društvu nužnost. Štoviše, otvoreni smo prema svim promjenama koje vode boljitku nacionalnog prosperiteta. Istanbulska konvencija tome boljitku ne vodi! Njome se predviđa da Konvencija, kao međunarodni dokument, bude iznad hrvatskog Ustava. To je dosad nezabilježeno u povijesti suverenih država. Time se diskreditira uloga Hrvatskog sabora te se nasilno poništavaju neke mukotrpno izborene ustavne vrijednosti. Oštro se protivimo takvom procesu grube desuverenizacije hrvatske države i nepodnošljivo olakoj najavi ratifikacije. Odbacujemo nepristojne i nedolične primjedbe Predsjednika Vlade da “ne znamo čitati” ili da ono što smo pročitali “nismo razumjeli”.
Pokazat ćemo odlučan, snažan i učinkovit otpor neodgovornom, nasilnom i jednokratnom nametanju cijelog jednog sustava vrijednosti, koji ne ruši samo postojeće hrvatske nacionalne vrijednosti, nego potkopava i same temelje hrvatskog nacionalnoga suvereniteta. Zbog ovih i drugih razloga Inicijativa je već prijavila javni prosvjedni skup na Trgu bana Jelačića, 24. ožujka 2018. g., u 11:00h – “Protiv ratifikacije Istanbulske konvencije”. Za sada Inicijativu podržava 31 građanska udruga.

Poziv za okupljanje upućujemo svim udrugama, pojedincima i svima koji mogu doprinijeti uspjehu naše akcije. Sudjelovanje u Inicijativi, sva pitanja, kao i pristanak da Vaše ime ili ime Vaše udruge stavimo na popis podržavatelja, možete javiti na tel: 01/4649521, 099/7103764 ili na e-mail: udrugaudovica.zg@gmail.com.

Za Inicijativu “Hrvatska protiv Istanbulske konvencije”
Rozalija Bartolić

 

Poziv članovima HDZ-a – skinite Plenkovića i spasite Hrvatsku

 

Na poziv predsjednika Republike Hrvatske i predsjednika Hrvatske demokratske zajednice dr. Franje Tuđmana, 1990. vratio sam se u Hrvatsku nakon više od dvadeset godina života i djelovanja u političkoj emigraciji u Australiji. No, već u travnju 1990., kao predsjednik HSS-a u Australiji, došao sam u Hrvatsku da bi aktivno sudjelovao u predizbornoj kampanji Hrvatskog bloka, u kojoj su bili HDZ, HSS još neke druge manje stranke. Sudjelovao sam u stvaranju, obrani i međunarodnom priznanju Hrvatske. Ostavio sam sigurnu financijsku egzistenciju iza sebe u Australiji i stavio se na raspolaganje hrvatskom narodu u domovini. Usprkos brojnim poteškoćama i životnim opasnostima kojima sam se izlagao, bili su to najsretniji dani u mojem životu. Bio sam duboko uvjeren da Hrvatsku i hrvatski narod čekaju sjajna vremena slobode, demokracije i gospodarskog napretka.

 

HDZ je 1990. bio pokret, a ne stranka

 

Ponovno na prijedlog dr. Franje Tuđmana, u HDZ sam se učlanio u listopadu 1990. i bio izbaran u Predsjedništvo HDZ-a za Grad Zagreb. Još dok sam bio visoki djelatnik u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske, iz HDZ-a sam istupio 1994. godine. U pismu kojem sam uputio tada predsjedniku Gradskog odbora Đuri Vidmariću, između ostaloga, napisao sam kako je za mene HDZ bio pokret za stvaranje hrvatske države i da je ta zadaća obavljena, te da je sada potrebno u Hrvatskoj izgrađivati parlamentarnu demokraciju. Naime, već 1991. bilo mi je jasno kako su sve važnije dužnosti u Hrvatskoj zauzeli bivši članovi Komunističke partije i udbaši, koji nemaju nikakvog iskustva u upravljanju s državom u uvjetima demokracije i čija je namjera zadržati politički status quo iz vremena komunizma. Zbog velike zauzetosti u poslovima diplomacije, tada još nisam bio u cijelosti svjestan nezamislive pljačke državne imovine koja je već bila u tijeku. Naravno, sve se to kasnije, do današnjeg dana, pokazalo točnim.

 

Nažalost, to političko i svjetonazorsko prokomunističko stanje i svijest u Hrvatskoj nisu se ni malo promijenili od mojeg izlaska iz HDZ-a 1994.  Dapače, Hrvatska i hrvatski narod  danas, dvadeset i četiri godine kasnije, nalaze se u najvećoj opsanosti u našoj novijoj povijesti. Hrvatska je u ovom vremenu velikih svjetskih previranja suočena s daleko većom prijetnjom nego što je to bila velikosrpska agresija 1991. godine. Da sada ne ulazim u detalje koji su manje ili više poznati svima koji žive u Hrvatskoj, ali moram upozoriti kako danas nezaustavljivo jurimo u najdublji ponor, iz kojeg nema povratka. Ako kao narod nešto odmah ne poduzmemo, naša će sudbina biti zauvjek zapečaćena.

 

Pred nama je svega dva tjedna do glasovanja u Hrvatskom saboru o Istanbulskoj konvenciji. Ma koliko bila negativna i zastrašujuća u svojim implikacijama, IK nije najveća opasnost za opstanak Hrvatske. Daleko veću opasnost predstavlja duboka država, kojoj je na čelu Andrej Plenković, koji nemilosrdno provodi sve zahtjeve Europske unije i njegovog mentora, predsjednika Europske komisije Jean-Claude Juncker.

 

Izglasajte nepovjerenje Plenkoviću

 

Stoga ovom porukom pozivam sve misleće i domoljubne članove Hrvatske demokratske zajednice da u što kraćem vremenu izglasaju nepovjerenje sadašnjem predsjedniku Andreju Plenkovića, koji ionako, za razliku od četiri milijuna Hrvata, ima jako dobar rezervni položaj u Europskoj uniji. Budite hrabri kao što su bili hrabri branitelji i članovi HDZ-a 1989. godine kad su osnivalu tu stranku.

 

Odlaskom Plenkovića, dugoročno govoreći, članovi HDZ-a i hrvatski narod mogu samo dobiti, i mogu samo spasiti svoje dostojanstvo i sačuvati svoj identitet u samostalnoj hrvatskoj državi. Plenković se nije želio žrtvovati za Hrvatsku u Domovinskom ratu. Nema razloga vjerovati da je njegov mentalni sklop danas drukčiji. On hrvatsku državu i mjesto predsjednika HDZ-a  Vlade Republike Hrvatske koristi isključivo za svoj probitak i zbog velikih ambicija u strukturama moći u Europskoj uniji.

 

Vjerujte mi, više nije ni pet minuta do dvanaest sati. Kazaljske su se poklopile i nama kao narodu ostale su zapravo samo sekunde da zaustavimo našu potpunu propast. Ako se to dogodi, a nismo od tog scenarija daleko, najveću osobnu i povijesnu odgovornost snosit će današnji članovi HDZ-a, od članova Predsjedništva, Nacionalnog vijeća do najmanjeg ogranka u Hrvatskoj.

 

Članovi HDZ-a, vi ste na potezu. O Vama ovisi sudbina Hrvatske i hrvatskog naroda, jer Plenković i njegova duboka država vjerodostojno nas vode u ponor.

 

Sudbina Hrvatske i hrvatskog naroda u našim je rukama

 

U ovoj poruci ujedno pozivam i sve misleće i razdrobljene skupine (stranke, organizacije, udruge….) mislećih i poštenih hrvatskih domoljuba da što žurnije podrede svoje osobne ambicije samo jednom cilju: spasu Hrvatske i hrvatskog naroda. Ukoliko to svi ne učinimo z ne stvorimo zajednički pokret za spas Hrvatske, i mi ćemo pred povijesti biti jednako odgovorni kao i današnji članovi HDZ-a. Naše nečinjenje bit će ravno izdaji hrvatskog naroda. Osobno sam spreman dati potporu svakoj smislenoj i djelotvornoj inicijativi ujedinjavanja domoljubnih snaga u našoj domovini Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini diljem svijeta. Kao jedan od inicijatora i kordinatora vrlo uspješnog udruživanja hrvatskih državotvornih političkih organizacija u Australiji 1989. godine imam iskustvo koje mu staviti na raspolaganju, bez uvjeta, domoljubima u Hrvatskoj koji su spremni žurno pokrenuti jednu takvu inicijativu.

Sudbina Hrvatske i hrvatskog naroda u našim je rukama.

Antun Babić

glasbrotnja.net

Stier protiv Istanbulske konvencije

Stier iz Argentine poslao pismo u središnjicu HDZ-a: ‘Neodgovorno je i štetno tražiti od zastupnika HDZ-a ratifikaciju Istanbulske koncencije’

”Poštovani g. Predsjedniče,

Poštovane kolegice i kolege članovi Predsjedništva i Nacionalnog vijeća HDZ-a,

U nastojanju da se osnaži uloga žena u poslovnom svijetu, bivša potpredsjednica Europske komisije Viviane Reding, prije četiri godine, predložila mi je da zajedno, u jednom hrvatskom dnevnom listu, objavimo članak o novoj direktivi Europske unije o kvotama za žene u upravama trgovačkih društava koje kotiraju na burzi. U pripremi teksta, predložio sam da koristimo termine poput “ravnopravnost spolova” umjesto formulacija “rodnih teorija” kako bismo pažnju čitatelja usmjerili na bit problema, osnaživanje žena, a ne na raspravu o ideologiziranim konceptima. Brzo smo se oko toga dogovorili i zajedno objavili članak, te kasnije branili prijedlog u Europskom parlamentu.

Nažalost, takav pristup nije korišten u pisanju Istanbulske konvencije. Uvjeren sam da bismo ne samo u Hrvatskoj već i u mnogim europskim državama izbjegli prijepore u društvu, da je radna skupina Vijeća Europe svoj tekst temeljila na konceptima prihvatljivima svima. Tada bi se svi napori usmjerili upravo na samu bit – borbu protiv nasilja nad ženama.

Mnogi danas kažu da ne treba zbog tih termina rodne teorije zanemariti bit Konvencije u smislu njenih pozitivnih odredbi o borbi protiv nasilja. I doista ne treba zanemariti pozitivne aspekte Konvencije. No, isto tako, zar je bilo potrebno napraviti distinkciju između spola i rodnog identiteta da bi znali tko je žena i koga treba zaštiti od nasilja? Kome je to trebalo?

Naravno, ideolozi svake vrste će uvijek reći da oni zapravo zastupaju znanstvene stavove. I marksisti su smatrali da je ukidanje privatnog vlasništva pitanje ekonomske znanosti, a ne ideologije. Po definiciji, ideologija negira naravni poredak i želi stvoriti novu ideologiziranu realnost. A ako se činjenice ne slažu s takvim ideološkim pristupom – tim gore po činjenice.

Tako je i s rodnom ideologijom. Ona tvrdi da rodni identitet može biti različit od spolnog identiteta. Po tome, žena može biti i onaj tko je biološki muško. Ako se biološke činjenice se ne slažu s “rodnim identitetom” –  tim gore po činjenice.

Dakle, nije glavni prijepor u tome što se u nekom dokumentu koristi riječ “rod”, već disocijacija “roda” od prirode, od “spola”. Te, shodno tome, forsiranje “rodnog identiteta” kao koncepta koji ne mora korespondirati s prirodom, to jest s biološkim određenim spolom. Problem nije ni osuđivanje određenih tradicija ili društvenih uloga koje su ponižavajuće za dignitet žena. Štoviše, dobro je, na primjer, što se ističe pravo svake žene i djevojčice na školovanje. No, problem je taj što se dignitet žena ponižava i onda kada se samu definiciju žene, kroz iskonstruirani “rodni identitet”, želi razdvojiti od bioloških činjenica, od same ljudske prirode. Problem je što se traži da se takve teorije, protivne prirodnom zakonu, uvedu i u škole.

Upravo zbog tih razloga su nastali prijepori oko Istanbulske konvencije, koji se nažalost ne mogu premostiti niti s interpretativnim izjavama.  Pritom je točno i to da su neke države odugovlačile ili odustale od ratifikacije i zbog njenih financijskih aspekata, uključujući odredbe o financiranju nevladinih udruga.

Ti su prijepori nesporna činjenica i zbog toga su neke države odlučile odustati od ratifikacije Istanbulske konvencije. Posljednja je bila Slovačka, i to odlukom socijaldemokratske vlade. 

Rezolucija Europskog parlamenta o ratifikaciji Istanbulske konvencije od 12. rujna 2017. podijelila je i Europsku pučku stranku, koja okuplja demokršćane, liberale i fiskalne konzervativce. Nije bio zanemariv ni broj zastupnika demokršćanske orijentacije unutar EPP-a koji su glasovali protiv rezolucije, bili suzdržani ili nisu uopće glasovali (uglavnom su ti zastupnici bili iz Španjolske, Italije, Njemačke, Srednje Europe i Baltika).

Argumente protiv ratifikacije Istanbulske konvencije je iznijela i Katolička crkva. Tako je i Hrvatska biskupska konferencija (prvo mons. Uzinić kao čelnik nadležnog Vijeća za život i obitelj te kasnije HBK u plenarnoj formi) pozvala saborske zastupnike, posebice katolike, da glasuju protiv ratifikacije Istanbulske konvencije.   

 Protiv ratifikacije izjasnili su se mnogi stručnjaci, sveučilišni profesori, članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Dakle, među ljudima koji su se izjasnili protiv Istanbulske konvencije ima vrhunskih intelektualaca, kao što ih doduše ima i među onima koji su za njenu ratifikaciju. Utoliko su doista uvredljivi i potpuno deplasirani pokušaji da se imputira protivnicima Istanbulske konvencije da su protiv nje jer je nisu pročitali ili nisu dovoljno pametni te je nisu razumjeli. Odraz totalitarnog mentaliteta su također napadi na protivnike ratifikacije Istanbulske konvencije kao ljude koji su za nasilje, protiv žena, retrogradni, itd.

 

Kršćanski demokrati u Hrvatskoj zauzimaju se za poštivanje digniteta žena i djevojčica, apsolutno su za borbu protiv nasilja, ali ne prihvaćaju postulate rodne teorije na kojima počiva Istanbulska konvencija. To, pak, ne znači da ne mogu raditi sa liberalima i pobornicima drugih ideologija (unutar EPP-a, HDZ-a ili bilo koje druge stranke) u zajedničkim naporima u borbi protiv nasilja nad ženama. Na primjer, kršćanski demokrati bi trebali podržati povećanje financijskih sredstava u proračunu za ovu plemenitu svrhu, bez obzira što se protive ratifikaciji Istanbulske konvencije.

 Ukratko, borbi protiv nasilja nad ženama može se pristupiti s različitih doktrinarnih pozicija. Kršćanski demokrati (iz različitih stranaka) će to učiniti na temelju doktrine koja ističe poštivanje ljudskog dostojanstva, i to u skladu s prirodnim zakonom, a ne u suprotnosti s naravnim poretkom. S takve pozicije nije moguće podržati ratifikaciju Istanbulske konvencije ali je moguće i potrebno biti za borbu protiv nasilja nad ženama. S druge strane, liberali ili socijalisti (iz različitih stranaka) će također biti privrženi toj borbi, ali s ideološke pozicije koja ne priznaje naravni poredak. Tako će oni isticati moć pojedinaca ili društva da kreiraju novi poredak, nove norme, pa čak i novi identitet prema vlastitoj autonomnoj volji, ne mareći o naravnom poretku i prirodnom zakonu. Dakako, oni će podržati Istanbulsku konvenciju.

Ta su dva pristupa – onaj kršćanski (ili klasični, s obzirom da nije isključivo kršćanski, ali ga je kršćanstvo prihvatilo) i onaj ideološki (liberalni ili socijalistički) – suštinski različita. I tu je srž prijepora oko Istanbulske konvencije, a ne u opredjeljenju za borbu protiv nasilja ili u sposobnosti čitanja s razumijevanjem.

U vezi s tim treba konstatirati kako je HDZ široka stranka koja je nastala kao pokret i koja danas uključuje članove koji imaju različite pristupe prema Istanbulskoj konvenciji, te općenito prema poštivanju naravnog poretka. Nametnuti samo jedan pristup te tražiti stranačku stegu u prihvaćanju Istanbulske konvencije značilo bi istisnuti ili marginalizirati kršćansko demokratski prostor u HDZ-u.

Time bi se prije ili kasnije otvorili bokovi prema novim političkim snagama koje će se vjerojatno također pozivati na kršćanstvo i druge identitetske zastave, ali za razliku od demokršćana neće biti privržene načelima zapadne demokracije.

Zaključno, a na temelju svih navedenih razloga, smatram da bi bilo neodgovorno i štetno, i za HDZ i za razvoj hrvatske demokracije, tražiti od zastupnika HDZ-a da podrže uvrštavanje Istanbulske konvencije u dnevni red Hrvatskog sabora,  te da glasuju za njenu ratifikaciju.

S poštovanjem,

Davor Ivo Stier

Stranica 2 od 5

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén