Month: travanj 2018 (Page 1 of 2)

Bosnia and Herzegovina is on the brink of a constitutional and political crisis.

Bosnia and Herzegovina is on the brink of a constitutional and political crisis. Simply put: If it happens, Russia wins and the United States and Europe lose.

In December 2016, the Bosnia and Herzegovina (BiH) Constitutional Court ruled in the “Ljubic” decision that elements of the country’s electoral legislation undermines the rights of the country’s Constituent People’s – the Bosniaks, Serbs, and Croats – to elect their own representatives, as enshrined in the Dayton Accords.  What makes this decision so important? The court ordered BiH’s parliament to amend the election law, but Parliament has so far failed to act, causing the court to completely strike down the election code.  If legislators do not enact a new law by May, a full government will not be able to be formed following the October election.
The implications of such a scenario are hard to exaggerate. BiH would be in complete paralysis and could rapidly disintegrate without functioning institutions.  Of particular concern – Republika Srpska (RS) where Russia has dominant influence — would be the only BiH entity left with a fully functioning government, giving it every opportunity for its leaders to pursue their long-held goal of breaking away from the rest of the country.
This would have dramatic consequences for the future of BiH and the stability of the entire region. This all would serve’s Russia’s strategic goals to stop European integration.  Even worse, this crisis is being caused by the West’s inaction; Russia barely has to lift a finger to create chaos in this scenario.
Russia’s interference in the Balkans has increased considerably in the past several years.  Recent reports, including one released by the Senate Foreign Relations Committee, highlights its attempts and successes to disrupt the respective ambitions of Balkan nations toward further EU and NATO integration by using military force, cyber warfare, and disinformation campaigns.  Russia has also demonstrated its intent to overtly interfere in the political process within Southeast Europe.
As a prime example Russian intelligence was caught attempting a coup in Montenegro in October 2016, where mercenaries had planned to assassinate Milo Djukanovic, the pro-Western leader of Montenegro to prevent it from joining NATO.  Further frustrating Balkan EU/NATO integration, Russia transferred six MiG-29 fighter jets to Serbia in 2017, which suggests a newly ramped up military cooperation with Russia. In response, the Engel-Aderholt amendment to the 2017 NDAA directed the Defense and State Departments to submit a report that would analyze the “defense and security relationship between Serbia and the Russian Federation.”
Republika Srpska is one of the main playing fields for Russia’s Balkan disruption campaign.  Russia has consistently curried favor with the RS by pushing significant political, economic and military investment to prevent BiH’s NATO bid and the EU accession process.  For example, in 2017 President Putin pledged support for the Bosnian Serb’s unilateral referendum pushed by Milorad Dodik to hold a National Day for the RS entity, despite a ruling from the Constitutional Court of BiH that it violated the rights of non-Serbs living in BiH. Taking all of this to account, in January 2017 the U.S. Department of Treasury designated Milorad Dodik as a significant threat to the Dayton Accords (DPA) and imposed sanctions against him.
More recently, Dodik and Russia have taken active measures to deepen RS military ties to Russia and to undermine BiH’s prospects of joining NATO.  This includes increased Russian training RS police; Dodik refusing to recognize a BiH Constitutional Court ruling that military property in RS is owned by the Country and not RS; and Russia shipping vast amounts of military supplies to RS and already 2500 automatic rifles this year.  The RS National Assembly also held a vote in October 2017 declaring RS’s neutrality, setting up a significant roadblock to NATO membership.
However, Dodik and Russia are not the only ones to blame for this situation. The failure of Bosnian political leaders to find compromise and for Western diplomats to exert their influence on these leaders is creating a situation ripe for Russia to exploit.  The failure to reform the election law is the most acute example of this growing instability.
Recently, Croatian political parties, independent think tanks, and the Central Election Commission have all offered solutions to fix the electoral code. However, Bosniak political leaders have rejected all of these proposals without offering any compromise ideas of their own. This scenario of inaction by the FBiH Parliament caused by the unwillingness of Bosniak politicians to implement the Constitutional Court ruling will see the BiH political system collapse from within, leaving a vacuum for further Russian influence.
America has a critical national security interest in a stable and prosperous BiH. Its important for Americans to realize how important Croatians are to the overall multi-ethnic fabric of Bosnia and Herzegovina, and one could argue the glue that can keep this country together. Bosnian Croats of all stripes look West for their future and are profoundly pro-NATO and pro-European.
American and European top diplomats must act urgently to pressure political leaders in BiH to quickly produce new legislation that guarantees the rights of Constituent People to elect their own representatives in the House of Peoples and in the Presidency of BiH. However, Russia would like nothing more than for Bosnia and Herzegovina to suffer a constitutional crisis and fall into further chaos.
The failure for the United States and European Union to take more assertive action, will be devastating for Bosnia and Herzegovina, would allow Russia’s objectives in the Balkans to be further fulfilled, and would seriously weaken the United States and the European Union interests in this region.
 

Steve Rukavina is President of the National Federation of Croatian Americans Cultural Foundation (left on the photo)

  

Poruka mojim Facebook prijateljicama i prijateljima

Izgradnja domoljubne alternative za Hrvatski danas je glavni prioritet

Drage FB prijateljice i dragi prijatelji iz domovine i dijaspore,

u zadnjih ste desetak dana porukama i dopisima zatrpali moj email i inbox. Istovremeno dobivam veliki broj telefonskih poziva, a svaki dan imam i do četiri sastanka, sve u svrhu razgovora koji bi na vrijeme prije sljedećh izbora doveli do okupljanja i ujedinjavanja domoljuba.

Bez stvaranje zajedničkog otpora sadašnjim vladarima Hrvatske, koji čine sve ono što ni najgori strani neprijatelj nam možda ne bi učinio, imat ćemo male šanse pobijediti na sljedećim izborima i spasiti Hrvatsku.

Najveći problem predstavljaju oni tzv. domoljubi koji su sami sebe uvjerili da se svi drugi moraju pridružiti njihovim malim strankama, organizacijama i udrugama. Nažalost to vrijedi i za stranku Neovisni za Hrvatsku, koji su se usredotočili samo na Zagreb i okolicu, a to nije Hrvatska. Oni misle da su sami sposobni pobijediti. Ja im želim svaku sreću, ali da dobiju i do desetak zastupnika, to neće biti rješenje, osim za njihove članove koji će doći na dobru plaću u Hrvatski sabor. Nama je nužno pokretan domoljubni pokret, kao što je HDZ bio 1990. godine, koji će dobiti najmanje 50 do 60 zastupničkih mjesta u Saboru. Samo u tom slučaju moći ćemo provoditi domoljubnu politiku, koja je prvenstveno u interesu Hrvatske i hrvatskog naroda, a ne nekoga izvan Hrvatske.

Ipak, treba priznati da smo tek na početku tog procesa i da se svakog dana sve bolje upoznajemo. Osobno sam uvjeren da ćemo, uz pomoć dragog Boga, doći do zajedničkog jezika i stati u jednu zajedničku kolonu do konačnog cilja. Hrvatska je smrtno ugrožena i nemamo još puno vremena razmišljati i filozofirati. Naravno, to ne znači da smijemo ići grlom u jagode i dati naše povjerenje ljudima koji nisu iskreni domoljubi i koji iza sebe nemaju dug put poštene borbe za Hrvatsku i hrvatski narod.

Silno mi je žao što nisam, zbog brojnih obaveza, uspio napisati moje dojmove iz autobusa na putu na prosvjed u Split i komentar o samom prosvjedu, koji je, kad je riječ o broju ljudi bio veličanstven.

Što se tiče puta u Split najprije velika čestitka organizatoru tog puta gospođi Rozaliji Bartolić, predsjednici Udruge žena udovica branitelja u Domovinskom ratu. Posebno snažan dojam na mene i sve u autobusu ostavio je vrlo emotivan i iskren opis generala Sačića u povijesnoj i sudbinskoj ulozi Specijalne policije MUP-a u operaciji oslobađanja Velebita i podvelebitske Like u Oluji. General Sačić opisivao je detalje operacije da su se svi u autobusu u tom trenutku mogli barem za trenutak osjetiti kao da tešku borbi hrvatskih specijalaca i velikosrpskog agresora osobno gledaju s neke sigurne distance. Iz generala je govorila njegova duša i ljubav za Hrvatsku. Jako mi je drago da sam imao priliku u autobusu upoznati i veliki broj novih hrvatskih domoljuba, žena i muškaraca, koje sada smatram svojim prijateljima.

Prosvjed u Splitu bio je daleko bolji nego u Zagrebu kad je riječ o slanju političke poruke hrvatskim vlastodršcima, a posebno premijeru Plenkoviću. No, to je zasluga i nas iz Zagreba koji smo u tom smjeru vršili veliki pritisak na organizatore u Splitu. Velika je šteta što organizatori ipak nisu dozvolili da voditelj programa bude hrvatski branitelj Ante Nadomir Tadić – Šutra, veliki domoljub i pisac pjesme Stina pradidova, koju izvodi klapa Intrade, inače i profesor povijesti i komunikologije. On je htio na prosvjedu recitirati i pjesmu “Hrvatica”, ali mu, kako je sam rekao gospođi Bartolić, organizator prosvjeda, zbog intervencije jedne osobe iz Zagreba, nisu dozvolili. Velika šteta.

Inače ne treba sada više šutjeti da su početni organizatori prvog prosvjeda protiv Istanbulske konvencije u Zagrebu bili gospođa Rozalija Bartolić, Mate Knezović, Vjekoslav Magaš, general Sačić, a onda su im organizaciju prosvjeda iz ruku otele neke druge osobe, a oni su to “zbog mira u kući” prihvatili, što na kraju nije bila najbolja opcije. Naime, na prosvjedu u Zagrebu bili su zabranjeni politički govori, koje sam ja tjedan dana ranije putem e-maila predložio gospođi Bartolić i generalu Sačiću. Bia je to jedna velika igubljena prilika da se i u Zagrebu pošalje snažna politička poruka Plenkoviću, njegovoj Vladi, pa i predsjednici KGK.

Što se mene osobno tiče, Istanbulska konvencija je sada iza nas, sve dok ne osvojimo vlast i ne raskinemo taj štetni i sotonski međunarodni ugovor za Hrvatsku i hrvatski narod. Sada više nemamo vremena baviti se referendumom, nego moramo sve svoje snage usmjeriti prema stvaranju jakog domoljubnog političkog pokreta koji će pobljediti na sljedećim izborima i promijeniti sve štetne i protuhrvatske zakone koje su uvele sve Vlade RH od 2000. godine, pa i prije toga.

Ako se netko, iz svjetonazorskog razloga, želi baviti s referendumom, mi domoljubi ćemo to poduprijeti, ali ne smijemo svu našu snagu potrošiti u proces koji bi mogao trajati i više od dvije godina. To će nas previše iscrpiti i nećemo više biti sposobni dobro se organizirati za pobjedu na sljedećim izborima, što je daleko sigurniji i bolji put za ukidanje međunarodnog ugovora o Istanbulskoj konvenciji.

U završetku, molim sve moje FB prijatelje i druge domoljube koji su mi pisali da mi oproste što im još nisam odgovorio. Radim 18 sati na dan. Ubrzo ću im poslati jedno okružno pismo.

Neka dragi Bog sačuva Hrvatsku i hrvatski narod.

Grabar-Kitarović dobiva oštru konkurenciju

Grabar-Kitarović dobiva oštru konkurenciju s ‘desnice’: Pogađate tko se kandidirao za predsjed

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u bitci za još jedan mandat, morati će se po svemu sudeći suočiti s prilično oštrom konkurencijom. Među njezinim protukandidatima, po svemu sudeći uz javnosti već poznate Ivu Josipovića i Tonina Piculu, mogao bi se naći i Zoran Milanović koji tu priču koja cirkulira medijima još uvijek nije službeno potvrdio.

No, čini se kako predsjednica oštru konkurenciju dobiva i s desnice, jer najavu da će se kandidirati za predsjednika iznio je i Antun Babić, u pismu kojim se obratio hrvatskoj javnosti.

”Kao sin hrvatskog domobrana Vinka Babića (rođenog 1916. u selu Volarice, kod Senja, koji je preživio Bleiburg, Križni put, Lepoglavu i logor u Požegi te koji je bio teško ranjen u Drugom svjetskom ratu) najavljujem svoju kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske ne sljedećim izborima, kad god se oni budu održali. Od te kandidature odustat ću jedino u slučaju da se general Ante Gotovina kandidira za predsjednika Republike Hrvatske na istim izborima”, poručuje Babić.

Po njemu, svi dosad izabrani predsjednici imaju doticaja s Jugoslavijom i komunizmom. Tuđman je bio član Komunističke partije i general JNA.

”Treba naglasiti da je dr. Tuđman dosad bio jedini istinski hrvatski domoljub, koji kao predsjednik Republike Hrvatske nije bio u službi nikakvih stranih interesa. Drugi predsjednik, u dva mandata, bio je Stjepan Mesić, koji je bio Jugoslaven, član Komunističke partije Jugoslavije, a neki kažu i suradnik Udbe. Na dužnost predsjednika Republike Hrvatske došao je uz pomoć stranih interesa, kojima je do kraja drugog mandata vjerno služio”, kaže Babić u pismu  te se referira i na Ivu Josipovića čiji je otac bio partizan i član Komunističke partije.

”Ivo Josipović vodio je na kilometre daleko vidljivu prosrpsku unutarnju i vanjsku politiku, u čemu mu je neskriveno pomagala tadašnja ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić.

Sadašnja je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, čiji je djed bio partizan, a pretpostavljam i član Komunističke partije poslije Drugog svjetskog rata. Mnogi za Kolindu Grabar-Kitarović javno pišu i govore da je članica Trilaterale, u kojoj sjede moćne svjetske osobe koje su najveći protivnici Katoličke Crkve. Dakle, ako je tomu tako, tada je i ona u službi stranih i protuhrvatskih interesa”, smatra Babić koji vjeruje kako su baš ove biografije bivših predsjednika razlog radi kojeg se hrvatski narod nalazi na rubu ponora i nestanka.

”Pokazalo se da niti jedan predsjednik odn. predsjednica osim dr. Franje Tuđmana nisu bili iskreni hrvatski domoljubi, a još manje istinski vjernici. Došlo je vrijeme da sljedeći hrvatski predsjednik bude potomak domobranske ili ustaške obitelji koja nije okaljala svoje ruke u Drugom svjetskom ratu, kao što su to učinili očevi ili djedovi nekih od spomenutih dosadašnjih predsjednika Republike Hrvatske. Također je vrlo važno da sljedeći predsjednik Republike Hrvatske bude osoba koja nije bila član Komunističke partije ili suradnik Udbe te da to nisu bili ni roditelji ni djed ili baka te osobe”, istaknuo je najavljujući svoju kandidaturu uz opasku da se na to pripremao pedeset godina, otkako je napusio Jugoslaviju te završio u izbjegličnom logoru Traiskirchen kod Beča.

”Sve o svojem životu, svojoj obitelji, isprekidanom školovanju, radu, političkoj borbi za samostalnu hrvatsku državu u emigraciji, sudjelovanju u obrani i međunarodnom priznanju Republike Hrvatske te dužnostima u Ministarstvu vanjskih poslova i Ministarstvu povratka i useljeništva objelodanit ću u svojoj autobiografiji koncem ove godine. Za one koji me ne poznaju, uz ovu najavu dostavljam i svoj kratak službeni životopis, koji svatko može provjeriti.
S najvećom odgovornošću i potpuno čistom savješću pred Bogom i narodom izjavljujem da mi nikada ne bi palo napamet da napravim ovaj korak da prije dvije i pol godine nije u strašnim mukama i u neprihvatljivim okolnostima umrla moja druga supruga Janja Ninić Babić, dragovoljka Domovinskog rata od 1990. godine, bliska suradnica ratnog ministra Gojka Šuška od početka do kraja njegovog mandata, tj. do njegove smrti, bojnica Hrvatske vojske te vojna izaslanica Republike Hrvatske u Pekingu (N.R. Kina). Prije iznenadne Janjine smrti planirali smo svoje zrele dane provesti u miru i posvetiti se svojoj široj i užoj obitelji, koja je dvadeset godina jako patila zbog naših obaveza prema poslu koji smo obavljali”, prepričava u pismu kandidat za predsjednika duboko razočaran opasnim stanjem u kojem se zahvaljujući nedomoljubima iz svih Vlada i zastupnika nakon Tuđmanove smrti našla Hrvatska i hrvatski narod u BiH.

”Moj kratak službeni životopis, a posebno moja knjiga, pokazat će da imam jednake, ako i ne bolje, reference za predsjednika Republike Hrvatske od bilo kojeg drugog današnjeg političara u Republici Hrvatskoj, uključujući Kolindu Grabar-Kitarović i Andreja Plenkovića. Nadam se da ću to imati priliku i dokazati tijekom predizborne kampanje u medijskim i drugim sučeljavanjima”, zaključio je Babić.

 

Autor:

 

 

 

 

 
 

 

Najveći domoljubni skup u povijesti Splita

SPLITSKA RIVA: Najveći i najvažniji domoljubni skup u povijesti Splita

 

Na Uskrs 15. travnja 1990. na Rivi u Splitu održan je najveći i najvažniji domoljubni skup u povijesti Splita. Prema nekim tadašnjim procjenama na skupu je bilo oko 150 tisuća ljudi iz cijele Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Na skupu je govorio tada predsjednik HDZ-a dr. Franjo Tuđman te niz drugih istaknutih članova HDZ-a u iz Dalmacije. Govorili su i predstavnici svih stranaka koji su sačinjavali Hrvatski blok. Ozračje na skupu je bilo neponovljivo. Sjetimo se, bilo je tu ne u slobodnoj hrvatskoj državi nego još uvijek u komunističkoj i Jugoslaviji, a nama Hrvatima prijetila je velika opasnost od četnika iz Beograda, koja je kasnije bila i ostvarena kroz velikosrpsku agresiju.

U ime Hrvata iz dijaspore na skupu smo također govorili Ante Beljo iz Kanade i ja u ime Hrvata iz Australije.

Hrvatska braćo i sestre

Tom prigodom na veličanstvenom i najvećem skupu na kojem sam u životu govorio, prenio sam pozdrave 300 tisuća Hrvata iz Australije. Govor sam započeo s riječima: “hrvatska braćo i sestre”. Rekao sam “da sam iz Australije došao bez vize samo dva dana ranije, ali da je ljubav za Hrvatsku u meni bila jača od svakog straha”. Naglasio sam kako Hrvati u Australiji imaju puno povjerenje u dr. Franju Tuđmana i spremni su pomoći svojoj domovini. Cijela je Riva uzvikivala – Ante, Ante, Ante …

TV snimak s tog skupa objavit ću u idućih nekoliko dana. Razlog za ovaj post je rasprava između mene i saborskog zastupnika iz Splita prof. dr. sc. Gorana Dodiga, koji je rekao da ne govorim istinu da je na Uskrs 1990. održan takav skup i da ja nisam mogao biti nazočan na tom skupu kad nije bio ni održan.

Nažalost, svima nama blijedi sjećanje na najslavnije dane iz naše novine povijesti. Inače, hrvatski narod i glasači brzo zaboravljaju velike stvari iz naše novije prošlosti, a još brže zaboravljaju neviđenu štetu koji su nam nanijeli gospodarski lopovi i političke “prostituke” od 2000. godine, pa svaki puta iznova na izborima daju svoj glas njima.

Nadam se da se to neće ponoviti na sljedećim parlamentarnim i predsjedničkim izborima.

Objavljujem nekoliko fotografija s neponovljivog skupa u Splitu na Uskrs 1990. godine. To je ujedno i mala poruka onima koji postavljaju pitanje – tko sam i što sam radio za Hrvatsku?

mr.sc. Antun Babić 
prvi glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova 1991.-1992. godine.

priznajem.hr
 

Priopćenje za medije i poruka predsjednici države o Istanbulskoj konvenciji

Zagreb, 10. travnja 2018.

                                                                                                          Priopćenje za medije

Gospođo predsjednice Republike Hrvatske, jeste li za Hrvatsku ili za Novi svjetski poredak?

 

Poštovana gospođo Kolinda Grabar-Kitarović,

u više navrata u zadnjih godinu dana izjavili ste da ste za ratifikaciju Istanbulske konvencije, u kojoj, u čemu se slažu mnogi stručnjaci, postoje elementi rodne ideologije i koja je sastavni dio plana tajnih svjetskih udruženja za uvođenje Novog svjetskog poretka.

Gospođo predsjednice, moram Vas ovom prigodom podsjetiti na Vaše vlastite riječi, koje ste izgovorili u svojem Inauguracijskom govoru na Trgu sv. Marka 15. veljače 2015. Citiram:

«U ovom trenutku želim istaknuti i važnost naše kulture, tradicije, obitelji i vjere. Te sastavnice kroz povijest su očuvale našu samobitnost. Naš je narod kroz povijest iznjedrio velike znanstvenike, inovatore, umjetnike i sportaše, čime je pridonio civilizacijskom razvoju. Preda mnom i pred svima nama velika je odgovornost i dužnost, prije svega prema našim potomcima, i dalje čuvati, promicati i razvijati našu kulturu, naš identitet i naše ime».

Danas je Hrvatska biskupska konferencija donijela jednoglasnu odluku da se protivi ratifikaciji Istanbulske konvencije. U Izjavi za javnost HBK posebno naglašava da se biskupi, kao dionici života hrvatskog društva, obraćaju javnosti, ali i «naročito odgovornima za donošenje političkih odluka koje za sobom neizbježno povlače ozbiljne posljedice za život naroda i za budućnost hrvatske države». Od 1990. nismo čuli veću zabrinutost ni pročitali snažniju poruku Hrvatske biskupske konferencije.

Prema najavama u medijima, u petak 13. travnja u Hrvatskom saboru na dnevnom redu bit će glasovanje o ratifikaciji Istanbulske konvencije. U maniri diktatora predsjednik Vlade Andrej Plenković prijeti saborskim zastupnicima raznim oblicima političkoga kažnjavanja ne podrže li usvajanje Konvencije.

Imajući u vidu da se većina hrvatskog naroda i građana koja je glasovala za Vas protivi usvajanju Istanbulske konvencije, pozivam Vas da odmah i žurno poslušate glas svojih glasača i stanete na stranu, kako ste rekli u Inauguracijskom govoru: «naše kulture, tradicije, obitelji i vjere», a ne međunarodnih zakona koji nas vode u Novi svjetski poredak.

Antun Babić, potencijalni kandidat za predsjednika Republike Hrvatske

 

 

Stranica 1 od 2

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén