Izgradnja domoljubne alternative za Hrvatski danas je glavni prioritet

Drage FB prijateljice i dragi prijatelji iz domovine i dijaspore,

u zadnjih ste desetak dana porukama i dopisima zatrpali moj email i inbox. Istovremeno dobivam veliki broj telefonskih poziva, a svaki dan imam i do četiri sastanka, sve u svrhu razgovora koji bi na vrijeme prije sljedećh izbora doveli do okupljanja i ujedinjavanja domoljuba.

Bez stvaranje zajedničkog otpora sadašnjim vladarima Hrvatske, koji čine sve ono što ni najgori strani neprijatelj nam možda ne bi učinio, imat ćemo male šanse pobijediti na sljedećim izborima i spasiti Hrvatsku.

Najveći problem predstavljaju oni tzv. domoljubi koji su sami sebe uvjerili da se svi drugi moraju pridružiti njihovim malim strankama, organizacijama i udrugama. Nažalost to vrijedi i za stranku Neovisni za Hrvatsku, koji su se usredotočili samo na Zagreb i okolicu, a to nije Hrvatska. Oni misle da su sami sposobni pobijediti. Ja im želim svaku sreću, ali da dobiju i do desetak zastupnika, to neće biti rješenje, osim za njihove članove koji će doći na dobru plaću u Hrvatski sabor. Nama je nužno pokretan domoljubni pokret, kao što je HDZ bio 1990. godine, koji će dobiti najmanje 50 do 60 zastupničkih mjesta u Saboru. Samo u tom slučaju moći ćemo provoditi domoljubnu politiku, koja je prvenstveno u interesu Hrvatske i hrvatskog naroda, a ne nekoga izvan Hrvatske.

Ipak, treba priznati da smo tek na početku tog procesa i da se svakog dana sve bolje upoznajemo. Osobno sam uvjeren da ćemo, uz pomoć dragog Boga, doći do zajedničkog jezika i stati u jednu zajedničku kolonu do konačnog cilja. Hrvatska je smrtno ugrožena i nemamo još puno vremena razmišljati i filozofirati. Naravno, to ne znači da smijemo ići grlom u jagode i dati naše povjerenje ljudima koji nisu iskreni domoljubi i koji iza sebe nemaju dug put poštene borbe za Hrvatsku i hrvatski narod.

Silno mi je žao što nisam, zbog brojnih obaveza, uspio napisati moje dojmove iz autobusa na putu na prosvjed u Split i komentar o samom prosvjedu, koji je, kad je riječ o broju ljudi bio veličanstven.

Što se tiče puta u Split najprije velika čestitka organizatoru tog puta gospođi Rozaliji Bartolić, predsjednici Udruge žena udovica branitelja u Domovinskom ratu. Posebno snažan dojam na mene i sve u autobusu ostavio je vrlo emotivan i iskren opis generala Sačića u povijesnoj i sudbinskoj ulozi Specijalne policije MUP-a u operaciji oslobađanja Velebita i podvelebitske Like u Oluji. General Sačić opisivao je detalje operacije da su se svi u autobusu u tom trenutku mogli barem za trenutak osjetiti kao da tešku borbi hrvatskih specijalaca i velikosrpskog agresora osobno gledaju s neke sigurne distance. Iz generala je govorila njegova duša i ljubav za Hrvatsku. Jako mi je drago da sam imao priliku u autobusu upoznati i veliki broj novih hrvatskih domoljuba, žena i muškaraca, koje sada smatram svojim prijateljima.

Prosvjed u Splitu bio je daleko bolji nego u Zagrebu kad je riječ o slanju političke poruke hrvatskim vlastodršcima, a posebno premijeru Plenkoviću. No, to je zasluga i nas iz Zagreba koji smo u tom smjeru vršili veliki pritisak na organizatore u Splitu. Velika je šteta što organizatori ipak nisu dozvolili da voditelj programa bude hrvatski branitelj Ante Nadomir Tadić – Šutra, veliki domoljub i pisac pjesme Stina pradidova, koju izvodi klapa Intrade, inače i profesor povijesti i komunikologije. On je htio na prosvjedu recitirati i pjesmu “Hrvatica”, ali mu, kako je sam rekao gospođi Bartolić, organizator prosvjeda, zbog intervencije jedne osobe iz Zagreba, nisu dozvolili. Velika šteta.

Inače ne treba sada više šutjeti da su početni organizatori prvog prosvjeda protiv Istanbulske konvencije u Zagrebu bili gospođa Rozalija Bartolić, Mate Knezović, Vjekoslav Magaš, general Sačić, a onda su im organizaciju prosvjeda iz ruku otele neke druge osobe, a oni su to “zbog mira u kući” prihvatili, što na kraju nije bila najbolja opcije. Naime, na prosvjedu u Zagrebu bili su zabranjeni politički govori, koje sam ja tjedan dana ranije putem e-maila predložio gospođi Bartolić i generalu Sačiću. Bia je to jedna velika igubljena prilika da se i u Zagrebu pošalje snažna politička poruka Plenkoviću, njegovoj Vladi, pa i predsjednici KGK.

Što se mene osobno tiče, Istanbulska konvencija je sada iza nas, sve dok ne osvojimo vlast i ne raskinemo taj štetni i sotonski međunarodni ugovor za Hrvatsku i hrvatski narod. Sada više nemamo vremena baviti se referendumom, nego moramo sve svoje snage usmjeriti prema stvaranju jakog domoljubnog političkog pokreta koji će pobljediti na sljedećim izborima i promijeniti sve štetne i protuhrvatske zakone koje su uvele sve Vlade RH od 2000. godine, pa i prije toga.

Ako se netko, iz svjetonazorskog razloga, želi baviti s referendumom, mi domoljubi ćemo to poduprijeti, ali ne smijemo svu našu snagu potrošiti u proces koji bi mogao trajati i više od dvije godina. To će nas previše iscrpiti i nećemo više biti sposobni dobro se organizirati za pobjedu na sljedećim izborima, što je daleko sigurniji i bolji put za ukidanje međunarodnog ugovora o Istanbulskoj konvenciji.

U završetku, molim sve moje FB prijatelje i druge domoljube koji su mi pisali da mi oproste što im još nisam odgovorio. Radim 18 sati na dan. Ubrzo ću im poslati jedno okružno pismo.

Neka dragi Bog sačuva Hrvatsku i hrvatski narod.