Poštovano uredništvo HOP-a,
Hvala vam na mogućnosti da, prema Zakonu o medijima, imam mogućnost odgovoriti na demanti g. Ivana Valeka.
 
U svojem članku ja nisam nigdje izravno tvrdio da je g. Ivan Valek udbaš, niti ja imam dokaze o tomu. Da imam, ja bih ih rado objavio.  Ako se on zbog naslova članka našao uvrijeđen, ja mu se ovim putem javno ispričavam.
 
Istina je, međutim, da su se neki ljudi, evidentno suradnici Udbe, zbog službe u službenim medijima SFRJ, pokušavali uvući u naš Inicijativni odbor. To je razlog zbog kojeg sam upozorio na pokušaj Udbe da zaustavi razvijanje stranke Spasimo Hrvatsku.
 
Sve drugo što je g. Ivan Valek naveo u svojemu demantiju jesu poluistine i insinuacije, na koje nemam potrebe odgovarati. U Inicijativnom odboru sjede osobe koje mogu potvrditi, ako bude potrebno, govorim li istinu ili ne. U posjedu sam i osobnih e-mail poruka koje mi je poslao g. Ivan Valek. Njih ću, ako bude potrebno, i objaviti. Iz njih je razvidno da su njegove namjere bile drukčije od mojih. 
 
Što se tiče depresije, da, bio sam u depresiji nakon teške bolesti i tragične smrti svoje supruge, bojnice Hrvatske vojske, Janje Ninić Babić. Što je u tomu čudno? Zar nije prirodno žaliti za voljenom osobom i srodnom dušom?
 
Što se pak tiče odlaska na komemoraciju u Bleiburg ove godine, tamo sam išao u društvu sa sadašnjim tajnikom Inicijativnog odbora Spasimo Hrvatsku ing. Dubravkom Lušičićerm, koji me je zbog bolova u nogama vozio. Tijekom komemoracije u jednom sam trenutku vidio g. Ivana Juroša, tada člana IO, s kojim sam se srdačno pozdravio. Nakon toga morao sam se vratiti u Zagreb zbog bolova u nogama koje je izazvala velika vrućina.
 
Inače, na Bleiburg sam u nekoliko navrata dolazio iz Australije do 1990., a poslije 1990. predsjednik Tuđman imenovao me u Odbor Hrvatskog sabora za obilježavanje Bleiburške tragedije.
 
Gospodinu Ivanu Valeku želim svako dobro u njegovu društvenom radu.
 
S poštovanjem,
 
Antun Babić
predsjednik Inicijativnog odbora stranke Spasimo Hrvatsku
 

HOP portal