Spasimo Hrvatsku

Danas nema nikoga u Hrvatskoj tko nije zabrinut za budućnost hrvatskog naroda i hrvatske države. Hrvatska je suočena s dubokom krizom na gotovo svim područjima: društvenom, gospodarskom, moralnom, i tako redom. Brojni su uzorci za današnje duboko krizno stanje u našoj domovini. U vremenu koje je pred nama želja mi je što otvorenije i bez straha pisati o razlozima koji su nas doveli na rub ponora. Nastojat ću što više upozoravati na sve realniju opasnost nestanka hrvatskog naroda i hrvatske države. To je tema o kojoj sam počeo pisati odmah nakon povratka iz diplomacije 2013. godine. Glavni razlog za pokretanje ovog bloga jest cenzura u svim medijima u Hrvatskoj, od javnih do privatnih televizija, od radio postaja te dnevnih i tjednih listova na državnoj i lokalnoj razini do više ili manje poznatih portala, a naročito onih koji za sebe vole reći da su «domoljubni i državotvorni». Uz ostala svoja zanimanja, novinarstvom se bavim gotovo četiri desetljeća, no nikada nisam doživio takav oblik cenzure i netolerancije kao u zadnje četiri godine u našoj hrvatskoj državi, kojoj sam posvetio cijeli svoj život. Čak ni zločinačka Titova komunistička Jugoslavija nije dosegla tako visoku razinu perfidne cenzure javnoga govora, pisanja i izražavanja poput one koja danas za istinske domoljube vlada u hrvatskim medijima. Naprimjer, urednici pojedinih «domoljubnih» portala nisu htjeli objavljivati moje komentare, u kojima sam posebno kritički pisao o zločincu Titu i njegovoj krađi identiteta Hrvata Josipa Broza. Otvoreno su mi u e-mail porukama predlagali da se ne bavim tom temom, nego da pišem o drugim «važnim» stvarima. To je samo jedan primjer cenzure kakvu su tzv. hrvatski portali primijenjivali prema meni u zadnjih godinu dana, što je i razlog tomu da sam u zadnjih nekoliko mjeseci prestao pisati. Istovremeno, jednom notornom višedesetljetnom komunistu i konvertitu dr. Zdravku Tomcu objavljuje se sve što iz oportunizma piše, a nas koji smo stvarali hrvatsku državu i prije 1990. godine proglašava se disidentima i protivnicima vlasti, koja je u rukama onih koji Hrvatsku vode u propast. Hrvatsku je od samog početka u svoje krakove čvrsto uhvatila mafijaška hobotnica, u kojoj glavnu riječ imaju djeca i unuci komunista i Jugoslavena. Ništa manju moć u Hrvatskoj nemaju ni bivši udbaši, koji su se od 1989. do 1991. uvukli u sve političke stranke. Nažalost, najviše ih ima u HDZ-u jer je HDZ 1990. dobio izbore i postao vlast u Hrvatskoj. Ulaskom u HDZ udbaši su ne samo osigurali vlastitu zaštitu od odgovaranja za svoje okrutne zločine i radnje, nego i kontrolu nad svim političkim procesima u Hrvatskoj, a posebno u pljačkaškoj privatizaciji, koja je od Hrvatske napravila najsiromašniju državu i najsiromašnije društvo u Europskoj uniji. Stoga ću i dalje bez kompromisa zagovarati lustraciju sve dok se ne otkrije i zadnji Hrvat koji je radio za Udbu u Hrvatskoj i iseljeništvu. Zaključno, ne mogu biti slijep pored zdravih očiju i šutjeti u vremenu kad je Hrvatska u većoj opasnosti nego što je bila 1990. i 1991. Tada smo znali tko nam je neprijatelj. Danas nam neprijatelji, domaći i strani, upravljaju državom, a mi u velikom strahu šutimo i gledamo kako Hrvatska nestaje demografski, gospodarski i politički. Prije pola stoljeća krenuo sam u borbu za rušenje Titove i velikosrpske Jugoslavije. Danas pak želim dati svoj doprinos, ma koliko on bio nedovoljan, u spašavanju Hrvatske. Vas, iskrene domoljube i čitatelje u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i cijelom iseljeništvu, molim da mi se pridružite i pomognete mi biti savjest hrvatskog naroda.

Antun Babić

Rođen: 14. svibnja 1947., Pleternica, Hrvatska

Obrazovanje:

  • Magisterijski studij iz međunarodnih odnosa, Dublin City University – Irska
  • Magisterijski studij iz međunarodnih odnosa i diplomacije – Washington International University, dopisni studij
  • Diplomirani prevoditelj i tumač za engleski i hrvatski jezik – Institut za jezike, University of Sydney i RMIT University, Melbourne
  • Diplomatska akademija Ministarstva vanjskih poslova RH, Zagreb
  • Svjedodžba, kineska vanjska politika – Tsinqhua sveučilište, Peking
  • Irska povijest, jedan semestar – Trinity College Dublin

Radno iskustvo u Australiji:

1969. – 1972. – Savjetnik i prevoditelj za hrvatsku etničku zajednicu,
Bank of New South Wales – Sydney.
1975. – 1976. -Savjetnik za hrvatsku etničku zajednicu u Ministarstvu zdravstva
Australije – Canberra i Sydney
1977. – 1978. -Referent za radne odnose i savjetnik za strane radnike u
poduzeću Thomas Borthwick Co. – Melbourne
1979. – 1990. -Menadžer – koordinator Kadrovske službe u australskoj podružnici američke automobilske kompanije Ford Motor Co. – Melbourne

Radno iskustvo u Hrvatskoj:

1990. – 1991 -Tajnik u Hrvatskoj Matici iseljenika
1991. -Savjetnik za medije u Uredu Predsjednika Republike Hrvatske
1991.- 1992. -Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske
1992. -Prvi privremeni predstavnik RH pri KESS-u (danas OESS)
1992.- 1993. -Šef kabineta ministra vanjskih poslova, opunomoćeni ministar,
MVP, RH
1993.-1994. -Osnivač i pročelnik Odjela za informiranje u Ministarstvu vanjskih
vanjskih poslova Republike Hrvatske
1995.-1997. -Savjetnik u Vladi Republike Hrvatske (Kabinet ministra Petrovića)
1997.- 1998. -Pomoćnik ministra, Ministarstvo povratka i useljeništva RH
1998.- 2003. -Opunomoćeni ministar, Veleposlanstvo RH u Pekingu
2003.- 2004. -Desk za NR Kinu, Južnu Koreju i Mongoliju, opunomoćeni ministar,
Odjel za Aziju i Afriku u MVP-u
2004.-2008. -Zamjenik veleposlanika – opunomoćeni ministar, Veleposlanstvo RH
u Dublinu.
2008.-2013. -Generalni konzul RH u Melbourneu, Australija

Međunarodne
organizacije: -Doajen konzularnog zbora u Melbourneu

Publikacije-glavni urednik hrvatskih mjesečnika Hrvatska istina i Hrvatska sloboda (volonter) – Australija od 1977. do 1990.
– Urednik knjige Facts about media in Croatia, 1993.
– Glavni urednik Biltena MVP-a na engleskom jeziku, 1993.-1994.
– Glavni urednik Vodiča za povratnike u Hrvatsku ( Ministarstvo
povratka i useljeništva, 1997.)
– Esej «Kina i svijet u 21. stoljeću» (100 stranica), 2003.
– Diplomski rad «Ustav EU nakon referenduma u Francuskoj i
Nizozemskoj, kuda sada»?, 2006.
– Magisterijska radnja «Međunarodno priznanje Hrvatske i Slovenije»,
(102 stranice), 2007.

Članstva: – Član Australskog udruženja glavnih urednika novina od 1977.do 1990. godine
-Tajnik Irsko-hrvatske poslovne udruge u Dublinu
– Institut za Europska pitanja – Dublin
– Član Hrvatskog nacionalng etičkog sudišta
– Punopravni član Hrvatskog diplomatskog kluba – generalni konzul

Ostalo: – 1996. odlikovan Redom hrvatskog pletera
– 1997. odlikovan Spomenicom domovinske zahvalnosti