Page 3 of 18

Poruka mojim Facebook prijateljicama i prijateljima

Izgradnja domoljubne alternative za Hrvatski danas je glavni prioritet

Drage FB prijateljice i dragi prijatelji iz domovine i dijaspore,

u zadnjih ste desetak dana porukama i dopisima zatrpali moj email i inbox. Istovremeno dobivam veliki broj telefonskih poziva, a svaki dan imam i do četiri sastanka, sve u svrhu razgovora koji bi na vrijeme prije sljedećh izbora doveli do okupljanja i ujedinjavanja domoljuba.

Bez stvaranje zajedničkog otpora sadašnjim vladarima Hrvatske, koji čine sve ono što ni najgori strani neprijatelj nam možda ne bi učinio, imat ćemo male šanse pobijediti na sljedećim izborima i spasiti Hrvatsku.

Najveći problem predstavljaju oni tzv. domoljubi koji su sami sebe uvjerili da se svi drugi moraju pridružiti njihovim malim strankama, organizacijama i udrugama. Nažalost to vrijedi i za stranku Neovisni za Hrvatsku, koji su se usredotočili samo na Zagreb i okolicu, a to nije Hrvatska. Oni misle da su sami sposobni pobijediti. Ja im želim svaku sreću, ali da dobiju i do desetak zastupnika, to neće biti rješenje, osim za njihove članove koji će doći na dobru plaću u Hrvatski sabor. Nama je nužno pokretan domoljubni pokret, kao što je HDZ bio 1990. godine, koji će dobiti najmanje 50 do 60 zastupničkih mjesta u Saboru. Samo u tom slučaju moći ćemo provoditi domoljubnu politiku, koja je prvenstveno u interesu Hrvatske i hrvatskog naroda, a ne nekoga izvan Hrvatske.

Ipak, treba priznati da smo tek na početku tog procesa i da se svakog dana sve bolje upoznajemo. Osobno sam uvjeren da ćemo, uz pomoć dragog Boga, doći do zajedničkog jezika i stati u jednu zajedničku kolonu do konačnog cilja. Hrvatska je smrtno ugrožena i nemamo još puno vremena razmišljati i filozofirati. Naravno, to ne znači da smijemo ići grlom u jagode i dati naše povjerenje ljudima koji nisu iskreni domoljubi i koji iza sebe nemaju dug put poštene borbe za Hrvatsku i hrvatski narod.

Silno mi je žao što nisam, zbog brojnih obaveza, uspio napisati moje dojmove iz autobusa na putu na prosvjed u Split i komentar o samom prosvjedu, koji je, kad je riječ o broju ljudi bio veličanstven.

Što se tiče puta u Split najprije velika čestitka organizatoru tog puta gospođi Rozaliji Bartolić, predsjednici Udruge žena udovica branitelja u Domovinskom ratu. Posebno snažan dojam na mene i sve u autobusu ostavio je vrlo emotivan i iskren opis generala Sačića u povijesnoj i sudbinskoj ulozi Specijalne policije MUP-a u operaciji oslobađanja Velebita i podvelebitske Like u Oluji. General Sačić opisivao je detalje operacije da su se svi u autobusu u tom trenutku mogli barem za trenutak osjetiti kao da tešku borbi hrvatskih specijalaca i velikosrpskog agresora osobno gledaju s neke sigurne distance. Iz generala je govorila njegova duša i ljubav za Hrvatsku. Jako mi je drago da sam imao priliku u autobusu upoznati i veliki broj novih hrvatskih domoljuba, žena i muškaraca, koje sada smatram svojim prijateljima.

Prosvjed u Splitu bio je daleko bolji nego u Zagrebu kad je riječ o slanju političke poruke hrvatskim vlastodršcima, a posebno premijeru Plenkoviću. No, to je zasluga i nas iz Zagreba koji smo u tom smjeru vršili veliki pritisak na organizatore u Splitu. Velika je šteta što organizatori ipak nisu dozvolili da voditelj programa bude hrvatski branitelj Ante Nadomir Tadić – Šutra, veliki domoljub i pisac pjesme Stina pradidova, koju izvodi klapa Intrade, inače i profesor povijesti i komunikologije. On je htio na prosvjedu recitirati i pjesmu “Hrvatica”, ali mu, kako je sam rekao gospođi Bartolić, organizator prosvjeda, zbog intervencije jedne osobe iz Zagreba, nisu dozvolili. Velika šteta.

Inače ne treba sada više šutjeti da su početni organizatori prvog prosvjeda protiv Istanbulske konvencije u Zagrebu bili gospođa Rozalija Bartolić, Mate Knezović, Vjekoslav Magaš, general Sačić, a onda su im organizaciju prosvjeda iz ruku otele neke druge osobe, a oni su to “zbog mira u kući” prihvatili, što na kraju nije bila najbolja opcije. Naime, na prosvjedu u Zagrebu bili su zabranjeni politički govori, koje sam ja tjedan dana ranije putem e-maila predložio gospođi Bartolić i generalu Sačiću. Bia je to jedna velika igubljena prilika da se i u Zagrebu pošalje snažna politička poruka Plenkoviću, njegovoj Vladi, pa i predsjednici KGK.

Što se mene osobno tiče, Istanbulska konvencija je sada iza nas, sve dok ne osvojimo vlast i ne raskinemo taj štetni i sotonski međunarodni ugovor za Hrvatsku i hrvatski narod. Sada više nemamo vremena baviti se referendumom, nego moramo sve svoje snage usmjeriti prema stvaranju jakog domoljubnog političkog pokreta koji će pobljediti na sljedećim izborima i promijeniti sve štetne i protuhrvatske zakone koje su uvele sve Vlade RH od 2000. godine, pa i prije toga.

Ako se netko, iz svjetonazorskog razloga, želi baviti s referendumom, mi domoljubi ćemo to poduprijeti, ali ne smijemo svu našu snagu potrošiti u proces koji bi mogao trajati i više od dvije godina. To će nas previše iscrpiti i nećemo više biti sposobni dobro se organizirati za pobjedu na sljedećim izborima, što je daleko sigurniji i bolji put za ukidanje međunarodnog ugovora o Istanbulskoj konvenciji.

U završetku, molim sve moje FB prijatelje i druge domoljube koji su mi pisali da mi oproste što im još nisam odgovorio. Radim 18 sati na dan. Ubrzo ću im poslati jedno okružno pismo.

Neka dragi Bog sačuva Hrvatsku i hrvatski narod.

Grabar-Kitarović dobiva oštru konkurenciju

Grabar-Kitarović dobiva oštru konkurenciju s ‘desnice’: Pogađate tko se kandidirao za predsjed

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u bitci za još jedan mandat, morati će se po svemu sudeći suočiti s prilično oštrom konkurencijom. Među njezinim protukandidatima, po svemu sudeći uz javnosti već poznate Ivu Josipovića i Tonina Piculu, mogao bi se naći i Zoran Milanović koji tu priču koja cirkulira medijima još uvijek nije službeno potvrdio.

No, čini se kako predsjednica oštru konkurenciju dobiva i s desnice, jer najavu da će se kandidirati za predsjednika iznio je i Antun Babić, u pismu kojim se obratio hrvatskoj javnosti.

”Kao sin hrvatskog domobrana Vinka Babića (rođenog 1916. u selu Volarice, kod Senja, koji je preživio Bleiburg, Križni put, Lepoglavu i logor u Požegi te koji je bio teško ranjen u Drugom svjetskom ratu) najavljujem svoju kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske ne sljedećim izborima, kad god se oni budu održali. Od te kandidature odustat ću jedino u slučaju da se general Ante Gotovina kandidira za predsjednika Republike Hrvatske na istim izborima”, poručuje Babić.

Po njemu, svi dosad izabrani predsjednici imaju doticaja s Jugoslavijom i komunizmom. Tuđman je bio član Komunističke partije i general JNA.

”Treba naglasiti da je dr. Tuđman dosad bio jedini istinski hrvatski domoljub, koji kao predsjednik Republike Hrvatske nije bio u službi nikakvih stranih interesa. Drugi predsjednik, u dva mandata, bio je Stjepan Mesić, koji je bio Jugoslaven, član Komunističke partije Jugoslavije, a neki kažu i suradnik Udbe. Na dužnost predsjednika Republike Hrvatske došao je uz pomoć stranih interesa, kojima je do kraja drugog mandata vjerno služio”, kaže Babić u pismu  te se referira i na Ivu Josipovića čiji je otac bio partizan i član Komunističke partije.

”Ivo Josipović vodio je na kilometre daleko vidljivu prosrpsku unutarnju i vanjsku politiku, u čemu mu je neskriveno pomagala tadašnja ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić.

Sadašnja je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, čiji je djed bio partizan, a pretpostavljam i član Komunističke partije poslije Drugog svjetskog rata. Mnogi za Kolindu Grabar-Kitarović javno pišu i govore da je članica Trilaterale, u kojoj sjede moćne svjetske osobe koje su najveći protivnici Katoličke Crkve. Dakle, ako je tomu tako, tada je i ona u službi stranih i protuhrvatskih interesa”, smatra Babić koji vjeruje kako su baš ove biografije bivših predsjednika razlog radi kojeg se hrvatski narod nalazi na rubu ponora i nestanka.

”Pokazalo se da niti jedan predsjednik odn. predsjednica osim dr. Franje Tuđmana nisu bili iskreni hrvatski domoljubi, a još manje istinski vjernici. Došlo je vrijeme da sljedeći hrvatski predsjednik bude potomak domobranske ili ustaške obitelji koja nije okaljala svoje ruke u Drugom svjetskom ratu, kao što su to učinili očevi ili djedovi nekih od spomenutih dosadašnjih predsjednika Republike Hrvatske. Također je vrlo važno da sljedeći predsjednik Republike Hrvatske bude osoba koja nije bila član Komunističke partije ili suradnik Udbe te da to nisu bili ni roditelji ni djed ili baka te osobe”, istaknuo je najavljujući svoju kandidaturu uz opasku da se na to pripremao pedeset godina, otkako je napusio Jugoslaviju te završio u izbjegličnom logoru Traiskirchen kod Beča.

”Sve o svojem životu, svojoj obitelji, isprekidanom školovanju, radu, političkoj borbi za samostalnu hrvatsku državu u emigraciji, sudjelovanju u obrani i međunarodnom priznanju Republike Hrvatske te dužnostima u Ministarstvu vanjskih poslova i Ministarstvu povratka i useljeništva objelodanit ću u svojoj autobiografiji koncem ove godine. Za one koji me ne poznaju, uz ovu najavu dostavljam i svoj kratak službeni životopis, koji svatko može provjeriti.
S najvećom odgovornošću i potpuno čistom savješću pred Bogom i narodom izjavljujem da mi nikada ne bi palo napamet da napravim ovaj korak da prije dvije i pol godine nije u strašnim mukama i u neprihvatljivim okolnostima umrla moja druga supruga Janja Ninić Babić, dragovoljka Domovinskog rata od 1990. godine, bliska suradnica ratnog ministra Gojka Šuška od početka do kraja njegovog mandata, tj. do njegove smrti, bojnica Hrvatske vojske te vojna izaslanica Republike Hrvatske u Pekingu (N.R. Kina). Prije iznenadne Janjine smrti planirali smo svoje zrele dane provesti u miru i posvetiti se svojoj široj i užoj obitelji, koja je dvadeset godina jako patila zbog naših obaveza prema poslu koji smo obavljali”, prepričava u pismu kandidat za predsjednika duboko razočaran opasnim stanjem u kojem se zahvaljujući nedomoljubima iz svih Vlada i zastupnika nakon Tuđmanove smrti našla Hrvatska i hrvatski narod u BiH.

”Moj kratak službeni životopis, a posebno moja knjiga, pokazat će da imam jednake, ako i ne bolje, reference za predsjednika Republike Hrvatske od bilo kojeg drugog današnjeg političara u Republici Hrvatskoj, uključujući Kolindu Grabar-Kitarović i Andreja Plenkovića. Nadam se da ću to imati priliku i dokazati tijekom predizborne kampanje u medijskim i drugim sučeljavanjima”, zaključio je Babić.

 

Autor:

 

 

 

 

 
 

 

Najveći domoljubni skup u povijesti Splita

SPLITSKA RIVA: Najveći i najvažniji domoljubni skup u povijesti Splita

 

Na Uskrs 15. travnja 1990. na Rivi u Splitu održan je najveći i najvažniji domoljubni skup u povijesti Splita. Prema nekim tadašnjim procjenama na skupu je bilo oko 150 tisuća ljudi iz cijele Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Na skupu je govorio tada predsjednik HDZ-a dr. Franjo Tuđman te niz drugih istaknutih članova HDZ-a u iz Dalmacije. Govorili su i predstavnici svih stranaka koji su sačinjavali Hrvatski blok. Ozračje na skupu je bilo neponovljivo. Sjetimo se, bilo je tu ne u slobodnoj hrvatskoj državi nego još uvijek u komunističkoj i Jugoslaviji, a nama Hrvatima prijetila je velika opasnost od četnika iz Beograda, koja je kasnije bila i ostvarena kroz velikosrpsku agresiju.

U ime Hrvata iz dijaspore na skupu smo također govorili Ante Beljo iz Kanade i ja u ime Hrvata iz Australije.

Hrvatska braćo i sestre

Tom prigodom na veličanstvenom i najvećem skupu na kojem sam u životu govorio, prenio sam pozdrave 300 tisuća Hrvata iz Australije. Govor sam započeo s riječima: “hrvatska braćo i sestre”. Rekao sam “da sam iz Australije došao bez vize samo dva dana ranije, ali da je ljubav za Hrvatsku u meni bila jača od svakog straha”. Naglasio sam kako Hrvati u Australiji imaju puno povjerenje u dr. Franju Tuđmana i spremni su pomoći svojoj domovini. Cijela je Riva uzvikivala – Ante, Ante, Ante …

TV snimak s tog skupa objavit ću u idućih nekoliko dana. Razlog za ovaj post je rasprava između mene i saborskog zastupnika iz Splita prof. dr. sc. Gorana Dodiga, koji je rekao da ne govorim istinu da je na Uskrs 1990. održan takav skup i da ja nisam mogao biti nazočan na tom skupu kad nije bio ni održan.

Nažalost, svima nama blijedi sjećanje na najslavnije dane iz naše novine povijesti. Inače, hrvatski narod i glasači brzo zaboravljaju velike stvari iz naše novije prošlosti, a još brže zaboravljaju neviđenu štetu koji su nam nanijeli gospodarski lopovi i političke “prostituke” od 2000. godine, pa svaki puta iznova na izborima daju svoj glas njima.

Nadam se da se to neće ponoviti na sljedećim parlamentarnim i predsjedničkim izborima.

Objavljujem nekoliko fotografija s neponovljivog skupa u Splitu na Uskrs 1990. godine. To je ujedno i mala poruka onima koji postavljaju pitanje – tko sam i što sam radio za Hrvatsku?

mr.sc. Antun Babić 
prvi glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova 1991.-1992. godine.

priznajem.hr
 

Priopćenje za medije i poruka predsjednici države o Istanbulskoj konvenciji

Zagreb, 10. travnja 2018.

                                                                                                          Priopćenje za medije

Gospođo predsjednice Republike Hrvatske, jeste li za Hrvatsku ili za Novi svjetski poredak?

 

Poštovana gospođo Kolinda Grabar-Kitarović,

u više navrata u zadnjih godinu dana izjavili ste da ste za ratifikaciju Istanbulske konvencije, u kojoj, u čemu se slažu mnogi stručnjaci, postoje elementi rodne ideologije i koja je sastavni dio plana tajnih svjetskih udruženja za uvođenje Novog svjetskog poretka.

Gospođo predsjednice, moram Vas ovom prigodom podsjetiti na Vaše vlastite riječi, koje ste izgovorili u svojem Inauguracijskom govoru na Trgu sv. Marka 15. veljače 2015. Citiram:

«U ovom trenutku želim istaknuti i važnost naše kulture, tradicije, obitelji i vjere. Te sastavnice kroz povijest su očuvale našu samobitnost. Naš je narod kroz povijest iznjedrio velike znanstvenike, inovatore, umjetnike i sportaše, čime je pridonio civilizacijskom razvoju. Preda mnom i pred svima nama velika je odgovornost i dužnost, prije svega prema našim potomcima, i dalje čuvati, promicati i razvijati našu kulturu, naš identitet i naše ime».

Danas je Hrvatska biskupska konferencija donijela jednoglasnu odluku da se protivi ratifikaciji Istanbulske konvencije. U Izjavi za javnost HBK posebno naglašava da se biskupi, kao dionici života hrvatskog društva, obraćaju javnosti, ali i «naročito odgovornima za donošenje političkih odluka koje za sobom neizbježno povlače ozbiljne posljedice za život naroda i za budućnost hrvatske države». Od 1990. nismo čuli veću zabrinutost ni pročitali snažniju poruku Hrvatske biskupske konferencije.

Prema najavama u medijima, u petak 13. travnja u Hrvatskom saboru na dnevnom redu bit će glasovanje o ratifikaciji Istanbulske konvencije. U maniri diktatora predsjednik Vlade Andrej Plenković prijeti saborskim zastupnicima raznim oblicima političkoga kažnjavanja ne podrže li usvajanje Konvencije.

Imajući u vidu da se većina hrvatskog naroda i građana koja je glasovala za Vas protivi usvajanju Istanbulske konvencije, pozivam Vas da odmah i žurno poslušate glas svojih glasača i stanete na stranu, kako ste rekli u Inauguracijskom govoru: «naše kulture, tradicije, obitelji i vjere», a ne međunarodnih zakona koji nas vode u Novi svjetski poredak.

Antun Babić, potencijalni kandidat za predsjednika Republike Hrvatske

 

 

Otvoreno pismo hrvatskom narodu

Otvoreno pismo hrvatskom narodu – kandidirat ću se za predsjednika države

Od proglašenja samostalne hrvatske države 25. lipnja 1991. hrvatski je narod birao četiri predsjednika odn. predsjednice Republike Hrvatske. Svi dosad izabrani predsjednici hrvatske države bili su ili članovi Komunističke partije Jugoslavije i partizani, ili su to bili njihovi očevi i djedovi.

Prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman bio je član Komunističke partije Jugoslavije, partizan i general JNA. Treba naglasiti da je dr. Tuđman dosad bio jedini istinski hrvatski domoljub, koji kao predsjednik Republike Hrvatske nije bio u službi nikakvih stranih interesa.

Drugi predsjednik, u dva mandata, bio je Stjepan Mesić, koji je bio Jugoslaven, član Komunističke partije Jugoslavije, a neki kažu i suradnik Udbe. Na dužnost predsjednika Republike Hrvatske došao je uz pomoć stranih interesa, kojima je do kraja drugog mandata vjerno služio.

Treći predsjednik bio je dr. Ivo Josipović, čiji je otac bio partizan, član Komunističke partije Jugoslavije, Jugoslaven, a neki tvrde da je bio i šef Golog otoka, tj. član Udbe, i kao takav navodno odgovoran za ubojstva hrvatskih političkih emigranata. Dr. Ivo Josipović vodio je na kilometre daleko vidljivu prosrpsku unutarnju i vanjsku politiku, u čemu mu je neskriveno pomagala tadašnja ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić.

Sadašnja je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, čiji je djed bio partizan, a pretpostavljam i član Komunističke partije poslije Drugog svjetskog rata. Mnogi za Kolindu Grabar-Kitarović javno pišu i govore da je članica Trilaterale, u kojoj sjede moćne svjetske osobe koje su najveći protivnici Katoličke Crkve. Dakle, ako je tomu tako, tada je i ona u službi stranih i protuhrvatskih interesa.

Što nam govore ove vrlo šture ali i neoborive činjenice? One nam govore da, od više od osam milijuna Hrvata u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i diljem svijeta, sve dosad u Republici Hrvatskoj za predsjednika države nije izabran nijedan predsjednik ili predsjednica države koji ne potječu iz jugoslavenske, komunističke i partizanske obitelji. Evidentna posljedica tih činjenica jest ta da se hrvatska država i hrvatski narod danas, dvadeset i sedam godina kasnije, nalaze pred samim rubom ponora i nestanka.

Došlo je vrijeme za predsjednika države koji je i iskreni hrvatski domoljub i vjernik

Pokazalo se da niti jedan predsjednik odn. predsjednica osim dr. Franje Tuđmana nisu bili iskreni hrvatski domoljubi, a još manje istinski vjernici. Došlo je vrijeme da sljedeći hrvatski predsjednik bude potomak domobranske ili ustaške obitelji koja nije okaljala svoje ruke u Drugom svjetskom ratu, kao što su to učinili očevi ili djedovi nekih od spomenutih dosadašnjih predsjednika Republike Hrvatske. Također je vrlo važno da sljedeći predsjednik Republike Hrvatske bude osoba koja nije bila član Komunističke partije ili suradnik Udbe te da to nisu bili ni roditelji ni djed ili baka te osobe.

S tim na umu, kao sin hrvatskog domobrana Vinka Babića (rođenog 1916. u selu Volarice, kod Senja, koji je preživio Bleiburg, Križni put, Lepoglavu i logor u Požegi te koji je bio teško ranjen u Drugom svjetskom ratu) najavljujem svoju kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske ne sljedećim izborima, kad god se oni budu održali. Od te kandidature odustat ću jedino u slučaju da se general Ante Gotovina kandidira za predsjednika Republike Hrvatske na istim izborima.

Za ovaj trenutak pripremao sam se i izgrađivao, svjesno ili nesvjesno, punih pedeset godina, tj. otkako sam 1968. otišao iz Jugoslavije i završio u izbjegličkom logoru Traiskirchen kod Beča, a nakon toga otputio se u Australiju. Sve o svojem životu, svojoj obitelji, isprekidanom školovanju, radu, političkoj borbi za samostalnu hrvatsku državu u emigraciji, sudjelovanju u obrani i međunarodnom priznanju Republike Hrvatske te dužnostima u Ministarstvu vanjskih poslova i Ministarstvu povratka i useljeništva objelodanit ću u svojoj autobiografiji koncem ove godine. Za one koji me ne poznaju, uz ovu najavu dostavljam i svoj kratak službeni životopis, koji svatko može provjeriti (vidi blog www.spasimohrvatsku.hr).

Iznenadna i teška smrt moje supruge imala je velik utjecaj na ovaj moj korak

S najvećom odgovornošću i potpuno čistom savješću pred Bogom i narodom izjavljujem da mi nikada ne bi palo napamet da napravim ovaj korak da prije dvije i pol godine nije u strašnim mukama i u neprihvatljivim okolnostima umrla moja druga supruga Janja Ninić Babić, dragovoljka Domovinskog rata od 1990. godine, bliska suradnica ratnog ministra Gojka Šuška od početka do kraja njegovog mandata, tj. do njegove smrti, bojnica Hrvatske vojske te vojna izaslanica Republike Hrvatske u Pekingu (N.R. Kina).

Prije iznenadne Janjine smrti planirali smo svoje zrele dane provesti u miru i posvetiti se svojoj široj i užoj obitelji, koja je dvadeset godina jako patila zbog naših obaveza prema poslu koji smo obavljali. Naravno, poseban poticaj za kandidaturu na sljedećim predsjedničkim izborima dalo mi je duboko razočaravajuće i opasno stanje, u kojem se, nažalost zahvaljujući nedomoljublju, nesposobnosti i služenju stranim interesima svih predsjednika i svih Vlada te saborskih zastupnika, nakon smrti prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, nalaze Republika Hrvatska i hrvatski narod u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Moj kratak službeni životopis, a posebno moja knjiga, pokazat će da imam jednake, ako i ne bolje, reference za predsjednika Republike Hrvatske od bilo kojeg drugog današnjeg političara u Republici Hrvatskoj, uključujući Kolindu Grabar-Kitarović i Andreja Plenkovića. Nadam se da ću to imati priliku i dokazati tijekom predizborne kampanje u medijskim i drugim sučeljavanjima.

Okosnicu svog programa za predsjedničke izbore objavit ću za tjedan dana.

mr.sc. Antun Babić
U Zagrebu 8. travnja 2018.

 

Stranica 3 od 18

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén